Predrag Bojanić, inženjer na gradnji hidrocentrale, ratni invalid bez noge, upozna u sanatorijumu za očne bolesti Ljubicu Romić, devojku koja je u ratu izgubila vid. Primarijus Vrančić predlaže Bubi da se pre operacije koja bi joj mogla vratiti vid odmori u obližnjem pansionu u kome stanuju Bojkan i njegov prijatelj dr. Žarko Mitrović, Vrančićev pomoćnik. Pritom nalaže Mitroviću da Bubi ne otkriju da je Bojkan hrom, kako ne bi pomislila da je u domu za invalide: njena psihička spremnost najvažnija je za uspeh operacije.
Domaćica pansiona, teta Ema, isprva teško prihvata Bubu, jer je ljubomorna na gošće u pansionu, ali se postepeno sa njom zbližava. Buba i Bojkan provode sve više vremena zajedno, zabavljaju se skijanjem (usprkos hromosti on je izvrstan skijaš), a na kraju i zaljubljuju. Njemu je isprva neugodno što joj ne može otkriti da nema noge, ali kasnije mu je gotovo i drago što ona ne zna za njegovu manu. U pansion dolazi Lela, Mirkovićeva prijateljica, i svojoj nesmotrenošću izazove nervozu i Eminu ljubomoru, a zategnutost situacije pojačavaju činjenica da se termin operacije bliži i Bojkanova strepnja zbog prikrivanja invalidnosti…
Tokom 1950-ih i 1960-jugoslavenska kinematografija doživela je svoje pravo zlatno doba, i filmski studiji u Beogradu su često nazivaju "evropskom Hollywoodom." Mnogi poznati američki, italijanski, sovetski i ostali popularni svetski glumci tog vremena dolazili su da učestvuju u nekim od tih jugoslavenskih filmova - to posebno bitno za period 1960 - 1975. godine.
Uživajte u ovom filmu iz 50-ih, setite se kakvi su tada bili filmovi.
Žanr: | drama |
Godina: | 1957 |
Reziser: | Branko Bauer |
Scenario: | Arsen Diklic |
Uloge: | Tamara Miletic, Milorad Margetic, Niksa Stefanini |
Zemlja: | Jugoslavija |
Jezik: | Srpski |
Trajanje: | 106minuta |