•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Gladiator (2000)

Gladijator (engl. Gladiator) je istorijski epski film režisera Ridlija Skota iz 2000. sa Raselom Krouom, Hoakinom Finiksom, Koni Nilsen, Ričardom Harisom i Džimonom Hansuom u glavnim ulogama. Rasel Krou glumi generala Maksimusa, prijatelja cara Marka Aurelija (Ričard Haris), kojeg izdaje i ubija njegov ambiciozni sin Komod (Hoakin Finiks). Zarobljen i pretvoren u roba na granicama Rimskog carstva, Maksimus postaje gladijator i probija se kroz gladijatorsku arenu kako bi osvetio ubistvo svoje porodice i svog cara.

Filmsku muziku (koja je 2000. godine nagrađena Zlatnim globusom) komponovali su Lisa Džerard i Hans Zimer. Film je bio nagrađen sa pet Oskara, uključujući i Oskara za najbolji film. Ovim filmov revitalizovan je žanr istorijskog spektakla s kasnijim filmovima kao što su „Troja“, „Aleksandar“, „300“ i „Nebesko kraljevstvo“.

„Gladijator“ je nastao na temelju originalnog scenarija Dejvida Franconija, koji je napisao sve ranije verzije. Franconi je potpisao ugovor za tri filma sa kompanijom „Drimvorks“ (engl. DreamWorks) kao scenarista i koproducent na temelju svog ranijeg rada, „Amistada“ Stivena Spilberga iz 1997. Franconi nije bio akademski obrazovan na polju antičke istorije, ali je pod uticajem romana Danijela P. Maniksa iz 1958. „Oni koji će umreti“ i nakon čitanja antičke zbirke carskih biografija „Carske povesti“ odlučio pažnju posvetiti Komodu. U Franconijevoj prvoj verziji, od 4. aprila 1998., glavnoj ulozi je dao ime „Narcis“ po imenu rvača koji je udavio cara Komoda, mada se njegovo ime ne pominje u „Carskim povestima“, već kod Herodijana i Diona Kasija tako da se može reći da je scenarista koristio nekoliko antičkih izvora.

Producenti Volter Parks i Dejvid Vik su kontaktirali Ridlija Skota. Pokazali su mu primerak slike Pollice Verso (Palčevi nadole) Žan-Leona Žeroma iz 1872. Skota je privuklo stvaranje filma smeštenog u ambijent antičkog Rima. No, nije bio zadovoljan Franconijevim dijalozima pa je angažovao Džona Logana da prepravi scenario po njegovom ukusu. Logan je prepravio dobar deo prvog čina i dodao odluku da se ubije Maksimova porodica kako bi se pojačala junakova motivacija.


Dve nedelje pre snimanja, glumci su se još žalili na probleme sa scenarijem. Vilijam Nikolson je doveden u studije Šepertona kako bi učinio Maksimusa osećajnijim, prepravivši njegovo prijateljstvo s Jubom i dodavši motiv zagrobnog života. Rekao je: „Nije hteo da vidi film o čoveku koji želi da ubije nekoga.“ Dejvid Franconi je kasnije doveden kako bi preradio Loganove i Nikolsonove prepravke, a dobio je i status producenta. Nakon što je doveden Nikolson, vratio se na Franconijeve originalne ideje i vratio nekoliko scena. Franconi je kao producent nadgledao razvoj scenarija i branio svoju originalnu viziju. Kasnije je s producentima Daglasom Vikom i Brankom Lustigom podelio Oskar za najbolji film.
Scenario je prošao mnogo prerada i revizija na sugestije Rasela Kroua. Krou je dovodio u pitanje svaki aspekt scenarija i odlazio je sa snimanja ukoliko ne bi dobio odgovore. Prema direktoru Drimvorksa: „(Rasel Krou) je pokušao prepraviti celi scenario na licu mesta. Znate onu veliku rečenicu u foršpanu, 'U ovom životu ili sledećem, imaću svoju osvetu'? Isprava ju je s gnušanjem odbio izgovoriti.“ Nikolson, treći i konačni scenarista, kaže da mu je Krou rekao: „Tvoje rečenice su smeće, ali ja sam najbolji glumac na svetu i mogu učiniti da i smeće dobro zvuči.“ Nikolson je dodao: „Verovatno su moje rečenice bile smeće, tako da je on u stvari govorio iskreno.“

Film je sniman na tri velike lokacije između januara i juna 1999. godine. Uvodna scena bitke u šumama Germanije je snimana tri dana u Born Vudsu (engl. Bourne Woods), pokrajina Farnhema u Engleskoj. Scene Maksimusovog ropstva, putovanja kroz pustinju i gladijatorske škole su snimane u Kuarzazateu, Maroko, južno od planinskog lanca Atlasa za tri nedelje. Scene Rima snimljene su za devetnaest nedelja na Malti uz korišćenje višenacionalne radne snage koja je dovedena do granica izdržljivosti.

Kopija jedne trećine rimskog Koloseuma izgrađena je na Malti od gipsa i drveta, dok su ostale dve trećine dodate digitalnim putem. Kopija je građena nekoliko meseci, a cena izgradnje procenjena je na oko milion dolara. druga strana kompleksa poslužila je za bogat asortiman za ulične scene starog Rima sa sve kolonadama, kapijama, statuama i pijacama koje su korišćene u drugim scenama.

Za digitalne efekte se pobrinula evropska postprodukcijska kompanija De Mil (engl. The Mill). Neki od efekata koje je kompanija upotrebila bili su snimanje pravih tigrova ispred plavog ekrana u borbenim scenama i uvodne scene s gorućim strelama. Koristili su i 2000 živih glumaca kako bi stvorili digitalnu gomilu od 35.000 virtualnih glumaca koji su morali biti uverljivi i reagovati u scenama borbi.

Neočekivani postprodukcijski posao uzrokovan je iznenadom smrću Olivera Rida od srčanog udara tokom snimanja na Malti pre nego što su sve scene bile snimljene. U Milu su izradili njegovog digitalnog dvojnika kako bi ga zamenio u preostalnim scenama u kojima se pojavljuje Proksimo snimajući digitalnog dvojnika u seni i digitalno maskirajući Ridovo lice u preostalim scenama. Film je posvećen uspomeni na Rida.

General Maksimus Decimus Meridijus (Rasel Krou) predvodi rimsku vojsku u pobedi nad germanskim varvarima 180. godine, okončava dugogodišnji rat i stiče poštovanje cara Marka Aurelija (Ričard Haris). Iako oslabeli Aurelije ima sina, Komoda (Hoakin Finiks), privremeno vođstvo ipak želi da preda Maksimusu, sa željom da se moć postupno vrati rimskom senatu. Aurelije saopštava Maksimu svoju odluku i nudi mu da razmisli o tome pre nego što to kaže Komodu, koji nakon ovog saznanja ubija oca. Komod, proglasivši se carem, pita Maksimusa za odanost, što ovaj odbija, shvativši Komodovu umešanost u carevu smrt. Komod naređuje da smaknu Maksimusa i šalje Pretorijansku gardu da mu ubije ženu i sina. Maksimus se opire svojim krvnicima i beži kući, gde zatiče razapeta tela u ruševinama svoje vile. Nakon što je sahranio ženu i sina, Maksimus skrhan od žalosti pada na grobove izgubivši svest.


Pronalaze ga trgovci robljem i odvode ga Zuhabar, provinciju u severnoj Africi, gde ga kupuje Proksimo (Oliver Rid), upravitelj lokalne škole za obuku gladijatora. Smućen i rezigniran zbog smrti porodice i izdaje od strane svog carstva, Maksimus se isprva odbija boriti, ali kako se počinje braniti u areni tako mu njegove impresivne borilačke veštine podižu popularnost među publikom. Dok vežba i bori se, Maksimus se sprijatelji s Hejgenom (Ralf Meler), germanskim varvarinom i Jubom (Džimon Hansu), numidijskim lovcem koji mu postaje dobar prijatelj i pouzdanik i s kojim počinje da razgovara o zagrobnom životu.

U Rimu, Komod ponovo otvara gladijatorske borbe kako bi odao počast očevoj smrti, a Proksimova gladijatorska družina je angažovana da učestvuje. U oživljavanju Bitke kod Zame (pogrešno nazvane Bitkom kod Kartagine) u Koloseumu, Maksimus predvodi Proksimusove gladijatore do konačne pobede protiv puno moćnijeg protivnika, na opšte oduševljenje publike. Komod se spušta u arenu kako bi upoznao pobednike i prenerazi se kad ugleda Maksimusa...

Film većim delom nije temeljen na stvarnim istorijskim događajima. Iako su producenti kontaktirali stručnjake za Rimsko carstvo iz akademskih krugova kako bi stvorili verodostojan prikaz tog filma, scenaristi su dodali nekoliko otklona od istorije.

Rimski carevi prikazani u filmu su Marko Aurelije (Ričard Haris), koji je vladao od 161. do 180. godine, i njegov sin, Komod (Hoakin Finiks), koji je vladao od 180. do 192. godine, i proveo većinu, ako ne i sve, vreme organizujući gladijatorske borbe, navodno, jer je bio opsednut sportom. Prikaz Komoda je mnogo razvodnjeniji nego u senatorskim izvorima kao što je Augustrijanska istorija koja opisuje Komoda kao mnogo krvožednijeg. Komodovo ubistvo oca u filmu je potpuno izmišljeno. Komod je bio jedini rimski car koji se borio kao gladijator (iako postoje navodi da je i Kaligula činio isto). Komoda je udavio rvač, a nije ubijen u dvoboju u areni kako to opisuje film.

Lusila je bila Komodova sestra i bila je udata za Lucija Vera (koji se u filmu spominje kao pokojni otac njenog sina Lucija Vera, ali ne kao i suvladar), suvladara njenog oca do njegove smrti 169. godine. Incest, ili pokušaj incesta između Komoda i Lusile u filmu nema istorijskih utemeljenja, iako postoje glasine kako je Komod počinio incest s drugim sestrama. Lusila je bila umešena u zavere senata da se ubije njen brat, 182. godine, nakon pokušaja ubistva Komoda, prognana je na Kapri, a kasnije je smaknuta po bratovljevim naredbama.

Bitka počinje tačno: Rimljani bombarduju suparnike strelama i katapultima, a zatim šalju legionare u uskim formacijama da započnu bitku „prsa u prsa“. Dok maršira prema varvarskoj hordi, cela formacija je prikazana u poravnatoj formaciji, koja nije nudila taktičke prednosti. Rimska vojska obično bi se razdvajala u nekoliko grupa od po 480 ljudi koje su bile poznate kao kohorte.

Scena koja pokazuje bitku nije istorijski tačna, jer legionari napuštaju formaciju u holivudskom akcionom stilu kako bi započeli bitku s Germanima jedan na jedan, u kojoj su varvari nadmoćniji. U stvarnosti, Rimljani su uglavnom pravili skupljene formacije, a legionari ih nisu razbijali osim ako ne bi dobili naredbe o povlačenju ili ako bi silom bile razbijene. U potonjem slučaju gotovo uvek bi bili pobijeni, osim ako ne bi uspeli da se pregrupišu ili stignu do prijateljskih linija.

Grad Rim i Koloseum (tada nazvan Flavijanov amfiteatar) su tačno predočeni, iako su topografija, pogledi i centar Rima oko njega izmišljeni. Nadalje, u filmu postoji scena u kojoj se u gradu dele leci na kojima se oglašavaju gladijatorske borbe. Ipak, masovna distribucija takvih letaka pre izuma štamparske mašine bi bila nepraktična.

U filmu se spominje jedinica rimske vojske smeštene u Ostiji, dok u stvarnosti, uz izuzetak pretorijanske garde i trijumvirata, legije nisu smele da vraćaju u Italiju.

Lik Maksimusa je izmišljen, iako je po nekim osobinama sličan Narcisu (ime lika u prvoj verziji scenarija i stvarni Komodov ubica) i Spartaku (koji je predvodio sličan ustanak robova).

U filmu, Gaj primećuje kako je „Rim osnovan kao republika“. Grad je zapravo osnovan kao monarhija. Rim je postao republika kad je odbranio nezavisnost od Etruraca, a kralj Lucije Tarkvinije Oholi je proglašen 510. p. n. e. Ne postoje stvarni dokazi da je Marko Aurelije hteo da vrati republikansko uređenje. Zapravo, Marko Aurelije je proglašenjem Komoda za svog naslednika ponovo uspostavio praksu nasleđivanja (Marko Aurelije je bio poslednji od tzv. „Pet dobrih careva“, tokom čijeg je perioda car za svoje naslednike postavljao najbolje ljude, činivši tako carstvo meritokratijom).

Nakon Komodove smrti car je postao general Pertinaks, što se ne spominje u filmu.


Muziku nominovanu za Oskara napisali su Hans Zimer i Lisa Džerard, dok je dirigent bio Gavin Grinvej. Vokali Lise Džerard slični su onima iz njenog rada za film „Insajder". Muzika za bitke navodno je bila slična onoj pokojnog Gustava Holsta iz „Mars: The Bringer of War“, a u junu 2006. zadužbina „Holst“ je tužila Hansa Zimera za plagiranje Holstovog dela. Slična muzika pojavljuje se u sceni Komodovog trijumfalnog povratka u Rim. Dana 27. februara 2001. godine, gotovo godinu nakon objavljivanja prve muzike, izdavačka kuća Decca je izdala „Gladiator: More Music From the Motion Picture“. 5. septembra 2005. su izdali dvostruko izdanje s dva kompakt diska nazvano „Gladiator: Special Anniversary Edition“. Neka muzika se pojavila u plejofu NFL-a u januaru 2003. godine, pre reklama i pre i nakon poluvremena[20]. Lučano Pavaroti je 2003. objavio sopstveni snimak s pesmom iz filma, i dodao je kako je požalio što je odbio ponudu da bude izvođač.

Film je bio jedan od najuspešnijih 2000. godine, sa zaradom u svetu od preko 450 miliona dolara. Oživeo je žanr istorijskih spektakla pa su nakon njega snimljeni filmovi kao što su „Troja“, „Aleksandar“, „300“ i „Nebesko kraljevstvo“.

Film je osvojio pet Oskara, a bio je nominovan za još sedam, uključujući za najboljeg sporednog glumca za Hoakina Finiksa i za Oskara za najboljeg režisera za Ridlija Skota. Bilo je kontroverzi oko nominacije za najbolju originalnu muziku. Zbog Akademijinih pravila, nominovan je bio samo Hans Zimer, ali ne i Lisa Džerard.

Žanr:akcija, avantura, drama
Godina:2000
Reziser:Ridley Scott
Scenario: David Franzoni
Uloge:Russell Crowe, Joaquin Phoenix, Connie Nielsen
Uzrast:R
Award:Osvojena 5 oskara
Studio: DreamWorks SKG
Zemlja:United States
Jezik:Engleski
Trajanje:155 minuta
Podeli:



Preporucujemo

Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...