Okruženje je zapanjujuće specifično – leto, severna Italija, rane osamdesete – ali su agonija i ekstaza mlade ljubavi univerzalne u opojnoj drami o odrastanju Lucae Guadagninoa. Sedamnaestogodišnji Elio (Timothée Chalamet), napredni jedinac američkog profesora (Michael Stuhlbarg) i šik kontinentalne majke (Amira Casar), provodi beskrajna popodneva kao što to rade svi tinejdžeri (ili bar oni iz Evrope): svira Bahove varijacije na klaviru, čita stare knjige u tvrdom povezu pored bazena, tumara gradskim trgom ili se hladi u reci. Tako je dolazak gradskog studenta Olivera (Armie Hammer) registrovan kao skoro pa seizmički događaj. Zgodni momak sa licem i telom koje neverovatno podseća na rimske statue o kojima Eliov otac iznova i iznova piše u svojim studijama, Oliver se pokazuje kao bezosećajna, poluprisutna vrsta gosta kuće – „Kasnije“ mu je uzrečica koju izgovara svaki put kada iznenada otperja negde. (A serija neverovatno malih šorceva, u električnim nijansama boje manga, petunija i limete, je očigledno tema koja preovladava njegovom sezonskom garderobom.) Međutim, kako Elio i Oliver polako počinju da se privlače, formira se potencijalno prijateljstvo i moćna privlačnost.
„Call Me By Your Name“, koji je adaptirao James Ivory, nominovan za Oskara, na osnovu romana Andréa Acimana iz 2007. godine, ne žuri da nam ispriča svoju priču. Priča baca neku vrstu mlake čini na vreme trajanja koje je nešto duže od dva sata, prikazujući spori i suncem okupani ritam Eliovih dana dok se njegova simpatija razvija počevši od intrigantne distrakcije do potpune opsesije. Ima i drugih kandidata koji pretenduju da osvoje njegovu pažnju, ali i Oliverovu: lokalne devojke čije sopstvene želje Guandagnino prikazuje sa iznenađujućm dirljivošću. Italijanski režiser, najbolje poznat po stilizovanim senzornim gozbama kao što je prošlogodišnji uglađeni, krhki film „A Bigger Splash“, je raskošan u svojim vizualnim poklonima kao što to nikada do sada nije bio. On čak nalazi i nezavisnost u trenucima kao što je već poznati ples poznat na internetu, uz pesmu „Love My Way“ grupe Psychedelic Furs, ili u čistoj neprijatnosti življenja u telu tinejdžera. Ipak, ovde postoji i nova vrsta empatije – ona koja dozvoljava čarobnom Chalametu da zasija u izvuče iznenađujuće nove dubine iz Hammera, glumca čija spokojna simetrija napokon puca da bi otkrila izvanredno manjkavo i osećajno ljudsko biće. (Drugi važan trenutak, o kojem se dosta govori na ovogodišnjim festivalima, u ovom filmu je Stuhlbargov monolog, koji treba da uđe u istoriju pravljenja scena – i scensko roditeljstvo; a može mu doneti i Oskara.) Malo čudo filma ne leži samo u tome što priča gej ljubavnu priču sa takvom bezrezervnom osećajnošću, ali da to čini da sudbina romanse, koja nije predviđena da traje, deluje više od izuzetnog snimanja filmova. To je stvarni život, koji slama srca i koji je istovremeno uzvišen.
Žanr: | drama, romansa |
Godina: | 2017 |
Reziser: | Luca Guadagnino |
Scenario: | James Ivory, André Aciman |
Uloge: | Armie Hammer, Timothée Chalamet, Michael Stuhlbarg |
Uzrast: | R |
Award: | Nominovan za 4 Oscara, 44 nagrada i 142 nominacije |
Studio: | Frenesy Film Company, La Cinéfacture, RT Features |
Zemlja: | Italija |
Jezik: | engleski |
Trajanje: | 132 minuta |