•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Alicia Vikander: ‘Trebaš da stalno radiš na sebi’

G-đo Vikander, koliko često plačete gledajući filmove?

Stavite me ispred Extreme Home Make Over i ja ću verovatno plakati. (Smeh) Ne plačem jer sam i sama tužna, plačem sve više i više kad god neko radi nešto slatko, gde neko kaže ili čini nešto lepo drugoj osobi. Kad sam odrasla, mama je stalno plakala jer je bila dirnuta ili je bilo tako lepo kad si ti pevala u školi, ona je stajala u uglu i ​​plakala, i bilo je kao: “Ah, prestani, mama!” I sada otkako sam napunila 20 godina, shvatila sam da sve manje i manje plačem od bola, a više zbog lepih stvari.

Ja se samo pokidam kada vidim da sportske zvezde postižu svoje cilјeve.

To su te stvari! I mislim da je to divna stvar, koja te čini da kuckaš. I to je veoma lična stvar. Ako plačete, lјudima je prilično nezgodno i obično to ne radite pred lјudima, znate, ako se to dogodi, to je u vašem sopsvenom domu.

Tačno, smatra se slabošću da pokažeš takve emocije.

A posebno u filmu, melodrama može biti tako iznad svega - kada emocionalni aspekti filma ne rezonuju, kada se osećaju emocionalno a da vas zapravo ne pružaju stvarni osećaj u vašem srcu. Pretpostavlјam da su zato i emocionalne drame jedan od najtežih žanrovskih filmova koje treba stvoriti, da budem iskrena. Nije lak posao da pokušate da odjekne. Prošlo je dosta vremena otkada sam nekako bila pometena, bila ponesena takvim velikim pričama, znate kao što je ‘Gone with the Wind’ ili tako nešto.

Šta vas privlači ka tom žanru?

Odrasla sam sa tim pričama! I volim da gledam takve filmove. Mislila sam da je Derek Cianfrance-ov The Place Beyond the Pines, bio jedan od najbolјih filmova koje sam videla 2012. godine. Ove godine sam radila sa njim u The Light Between Oceans, koji se takođe na neki način usudio da bude melodrama na divan način. Deo mene se osećao kao da je starinski? Na lep način! Osećala sam ga kao film koji nisam videla neko vreme. Osećala sam se zaista angažovna ovim scenariom, jer kada je u pitanju želјa za lјubavlјu, želјa za porodicom, gubitak lјudi, pobačaj, bol, bol… To su stvari sa kojima su svi upoznati.

Čitala sam da ste vi bolove smatrali ne nužno dobrim prijatelјem, već stalnim prisustvom u vašem životu zbog baleta.

Tačno, za vreme baletske škole, nisam mogla da pijem jer sam morala da vežbam i bila sam na časovima plesa sedam sati dnevno. Na kraju sam počela da stvarno pokušavam da pronađem prijatelјe koji nisu bili u istom veoma rigidnom školskom sistemu. Sećam se kada sam pronašala tehno-klubove i bila sam kao: “Šta je ovo ?! Ovo je neverovatno!” Počela sam tako da izlazim jer volim da plešem. U poslednjih nekoliko godina nisam izlazila puno, pretpostavlјam zato što sam videla prijatelјe, izlazila u pab gde možeš da nadoknadiš i dobiješ izistinski odgovarajuće razgovore, što je postalo važnije. Upravo su zatvorili i londonski noćni klub Fabric, što je tako tužno, jer to je mesto kulturne institucije. Ali mislim da je izlazak kao kao takav divna vrsta tinejdžerskog iskustva. Ponekad bi otvorili školu u četiri ujutro, pa sam otišla tamo i spavala dva ili tri sata u mojoj svlačionici, a onda sam otišla na balet.

Kakva škola bi vas probudila u četiri sata ujutro?

Ne, otišao sam pravo iz kluba u školu! Škola bi se ponekad otvarala u tri ili četiri, jer su čistili zgrade i sve to. Imali smo šifre, jer mnogi učenici baleta tamo obično stignu pre nego što se svi zagreju. Ako ste hteli da stignete tamo u pet i trideset ili šest da trenirate, mogli biste. Tako da bih spasila verovatno sat spavanja umesto da se vratim kući u svoj stan, a zatim da se vratim u školu - bar sam otišla u školu i bila sam tamo! Čudno je, ali to ide svojim putem. Znam da sam često bila umorna ili u bolovima, ali vi samo prođete kroz to.

Tom Hooper je rekao da je balet dobar trening za film jer ste u ozbilјnom bolu, ali uvek morate imati osmeh na licu.

Mislim da, čim prestanete da trenirate, vaše telo se vraća u normalu, tako da količina bola koju možete da istrpite nije ista. Zapravo sam prvi put posle dugo vremena obukala par baletanki, i bila sam totalna curica.

Bolјe da to ne kažeš svom starom treneru.

(Smeje se) Da, mislim da ih je imati na sebi sada sam po sebi bol. Bila sam kao: "O moj Bože, trenirala sam u njima šest sati na dan?" Mislim da one grade bol koju možete istrpeti u uzrastu devetogodišnjaka. U školi u kojoj sam trenirala, nisu vam dozvolili da pritegnete prste prve dve godine i to je bilo toliko bolno. Idete kući plačući i vašii roditelјi gotovo žele da odstanete, ali onda vi to ipak uradite. Potrebno je mnogo izdržlјivosti da ne odustanete.

Da li koristite tu izdržlјivost sada na filmskim setovima?

Da, često, rekla bih. Obično je neugodno praviti filmove. Zapravo sam snimila film ovog leta gde je trebalo da bude leto i bili smo u Nemačkoj i magično je bilo 27 stepeni svakodnevno, što oni obično nemaju, tako da smo zapravo mogli da se pretvaramo da je leto u letnjem vremenu. Na snimanju, obično je to kao da je pet stepeni, a vi imate malu majcu i trčite naokolo 10 sati u danu pretvarajući se da vam je zaista toplo iako ćete zapravo da se zamrznete. To se ponavlјa u mnogim mojim filmovima - uvek moram da idem u, kao, ledenu vodu u nekom trenutku. To je bol, pretpostavlјam, mrzim što mi je hladno! Ja sam iz Švedske pa možda je to razlog. Razmišlјam o svim ovim ludim iskustvima koje sam imala na setu i još uvek se sve oseća potpuno nestvarno.

Zašto?

Stvarno ne govorim da sam to ja! U smislu glume, u Švedskoj je industrija mnogo manja nego ovde. Ne možete raditi kao filmski glumac u Švedskoj, pa kada sanjate da ste glumac, vi vidite sebe da ste na pozornici. Moj san kada sam bila mlađa bio je da budem na Kralјevskoj dramskoj pozornici u Stokholmu. Puno je pritiska pri odrastanju, lјudi vas pitaju: "Šta ćeš da radiš sa svojim životom?" Htela sam da radim u pozorištu, ali mi niko nije dozvolio. Mislim, pokušala sam tri puta u pozorišnoj školi, prošla u zadnji krug, ali nisam ušla.

Kako se nosite sa bolom tih odbijanja?

Teško je. Ne znam koliko sam audicija napravila i niko ih ne vidi, a onda dobijate odbijanja ili ne dobijete odgovor, što je još gore. (Smeje se) To je teška industrija.

Da li vam je postalo lakše da se nosite sa njima tokom godina?

Moja mama je glumica i ona je uvek govorila: „Da li je to zaista ono što želiš da radiš? Zato što je ovo stvarnost. ”Kada odlučiš da želiš da je pokušaš, takođe prihvataš da ćeš možda dobiti jedan posao, a onda će proći još mnogo vremena pre sledećeg, ako se ikada desi. Kada počneš da budeš uspešna, mislim da je ta perspektiva još uvek veoma utemelјena u tebi. Nikad nisam mislila da će to biti budućnost za mene. Nikada nisam pomislila da ću dobiti samo jednu priliku i sada sam pozvana da radim sa toliko neverovatnih filmskih stvaralaca i glumaca ... Bilo je neverovatno da budem deo tih projekata.

Podeli:



Preporucujemo

Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...