•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

From the Life of the Marionettes (1980)

Kada je napunio šezdeset godina, Bergman je krenuo sa planiranjem povlačenja iz filma o kojem je već nekoliko godina unazad govorio. Filmsko stvaranje je igra za mlade, rekao je; obzirom da je u njemu proveo pola veka, dostigao je tačku u kojoj je trebalo da započne sa prirpemama za odlazak. Osmog jula 1979-e godine, završio je scenario za „Fanny and Alexander“, njegovo poslednje vraćanje namučenom detinjstvu koje ga je proganjalo i od njega stvorilo umetnika.

Međutim, „From the life of the Marionettes“ je studija o uskraćivanju, „dokumentarac“ o Bergmanovom sopstvenom paklenom ostrvu koje je nosio u sebi. Piter i Katarina su namučeni bračni par koji je posetio Johana i Marianu u prvom delu „Scenes from a Marriage“, koji je toliko zainteresovao Bergmana da je planirao da nastavi dalje priču o njihovoj bračnoj katastrofi, u jednoj od nekoliko tema, u filmu pod nazivom „Love without Lovers“, a ipak, osim imena, pretvorio ih je u sasvim drugačije likove koji nisu više pokazali onu očajničku okrutnost koja je pokrenula, isprva, njanjav par iz „Scenes from a Marriage“ u njihovu bitku. Piter i Katarina, zato, više podsećaju na Abel i Mauelu iz „The Serpent’s Egg“, Joakima i Evu iz „Cries and Whispers“, Johana i Anu iz „The Passion“, „Jana i Evu iz „Shame“, pa, ako bi išao dalje, i na Tomasa i Sofi iz „Prison“.

Priča je bez radnje, i bukvalno sva događanja dešavaju se u jednoj sceni. Tuce scena između, sve snimljene crno belom tehnikom, odigravaju se u različitim vremenskim intervalima pre i posle ubistva. Naratvino, scene nisu međusobno povezane i više služe da prikažu svet u kojem Piter živi i kojim je okružen, te secene – od kojih se četiri dešavaju u policijskoj stanici – sastavljene su od ispitivanja da se dođe do zaključka zašto je ovaj čovek, kojem je tako dobro išlo u životu, ubio prostitutku a zatim imao analni seksualni odnos sa njenim lešom. Za razliku od klasične detektivske priče, ovde, naprotiv, misterija nema razrešenje, čak i pored svih nakupljenih podataka. To je čin koji se kosi sa Piterovim racionalnim objašnjenjem.

A opet Bergman je naveo sve činjenice neophodne da se shvati samo misterija sa kojom film rukuje. Prostitutka, zvana Ka, ima ista početna slova njegove žene; nemačko značenje njenog prezimena, Kraft, sugerira Strindbergovu „Makternu“ – mračnu, destruktivnu „Sposobnost“ ili „Silu“, koja može da kontroliše ličnost poput nekoga ko strunama manipuliše životom marionete.

Ključ Piterovog razmišljanja – a samim tim i filma – leži u snu koji je zabeležio kod psihijatra. Kreće sa njegovim shvatanjem da je Bog žensko, a da je on fetus unutar nje; nesposoban da zaključi da li je njegovo stanje postojanja mrtvo ili živo. Kao i sa nekoliko prethodnih Bergmanovih protagonosta, isprva je i ovaj zadovoljan prisustvom „fetusa“ blizanca, koji predstavlja njegovu ženstvenu stranu ujedno sa infantilnom verzijom njegove majke.

Pored tog sna, jasan je i erotski neuspeh sa Katarinom koji to duguje njegovoj edipovskoj vezi sa Krodilijom Egerman. Kako je žena surogat za majku (činjenica naglašena u filmu još i time da Piter nosi venčani prsten svoga oca), da bi seksualno funkcionisao, Piter ne sme da razmišlja o majci. Zato u Ka nalazi obe žene, Katarinu i Kordiliju, i dovodi sebe do prezira jer preko nje narušava svoju čistoću, tako što je idealizovao majku. Ubistvo je moralo biti izvršeno jer je Piter projektovao svoju krivicu na simboličnu majku i kaznio je smrću.

Ipak, tu postoji još jedan aspekt misterije – prilično naglašen u filmu – koji vodi ka istom smeru. Tomas Isidor Mandelbaum (ili Tim, kako sebe naziva), Katarinin homoseksualni poslovni partner u modnom poslu kojim se bavi, govori istražitelju da se oseća krivim jer je upoznao Pitera sa prostitutkom. Zatim se ispoveda još dublje i priznaje krajni motiv: on voli Pitera i time što ga je naveo na aferu sa Ka, ponadao se da će ga pridobiti time tako što će ga udaljiti od Katarine.

Isprva, sve ovo nema nikakvog smisla. Čini se da je Timova homoseksualna želja prema Piteru – nepoznata Piteru i svim ostalim – izolovani detalj, nezavisan od ostatka filma. Ali kada se jednom shvati značaj edipovske veze sa ubistvom Ka, Tim se uklapa u šablon značenja drugačiji od onoga kako se vidi na površini. Ujedno, monolog Tima pospanoj Katarini može da važi za najuverljiviji tekst o životu i nadanjima homoseksualca napisan od nekoga ko nije tog seksualnog opredeljenja.

I sam Piterov san koji je predskazao događaj ubistva u bordelu ima zanimljive aluzije na njegovu ženstvenost: „na neki način postojala je udaljena veza između donje polovine mog tela i prijatnog, snažnog mirisa ženstvene vlažnosti, znoja, pljuvačke, svežeg mirisa gustih dlaka.“

Uprkos Bergmanovom uverenju u scenariju da je psihijatar „najdalji“ od shvatanja istine, film koji je Bergman predstavio potvrđuje analizu sa svim njenim detaljima. (Iako je psihijatar propustio da napomene Edipov kompleks zbog kojeg Piter ima problema sa ženama, ali je analiza to nagovestila.) Ono što čini hipotezu psihijatra naročito zanimljivom je da je Bergman otišao u njoj dalje od svih svojih prethodnih radova da poistoveti protagonistu sa samim sobom. Piter je, takođe, bio srednje dete i miljenik porodice. Miran i zaštićen od sveta, patio je od psihosopatskih bolesti i bio prestravljen pticama i mrakom. Imao je mlađu sestru; Margaret sa kojom se dopisivao, sa kojom se igrao lutkama i postavljao pozorišne predstave sa marionetama. Njegov straiji brat, poput Daga, dospeo je do najvišeg vrha u diplomatskom koru; a kao dečak, taj brat, baš poput Daga, pobunio se protiv očeve discipline i time pojačao pritisak na sledećeg sina koji je morao njemu da se povinuje. Otac, poput Erika Bergmana, pokazao je posebne simpatije drugome sinu koje je sasvim razotkrio na zajedničkom putovanju selom, ali se ujedno i ponašao kao jako okrutni roditelj.

A ipak, kao što su same uspomene Bergmana na detinjstvo donekle dramatično zamišljane sukobom sa „tiraninom“ – Kordilija tvrdi da je to jednostavno preterivanje umišljenjem očeve agresije. Ključni član tog paralelnog porodičnog portreta, naravno, jeste majka; kao i Karin Bergman, koja se odrekla svoje karijere medicinske setre zarad porodice, Kordilija Egerman napušta pozornicu da podiže decu. Obe žene podnose nesretne brakove „samozavaravajući“ se; obe nalaze utehu u onome što su žrtvovale vaspitajući sinove koji će naslediti njihova zanimanja, emotivni senzibilitet i krhko zdravlje.

Bergman nikada tokom filma ne pruža odgovor zašto je napisao film. „Namera je da onaj ko želi ili misli da je uzbudljivo sam izvodi zaključke; a da će se onaj koji ne želi, nadam se, zabaviti ovim.“

Na završetku njegovog neposlatog pisma; Piter postavlja Jensenu pitanje koje je Johan postavio na kraju „Hour of the Wolf“ i koje je nagovešteno u svim filmovima kasnije: „Ogledalo je smrskano, ali šta to krhotine odrazuju?“ Najzad, „From the Life of the Marionettes“ je o tome da je nemoguće spojiti te parčiće – komadiće slagalice – u razumno značenje. Na postavljeno Piterovo pitanje zašto nastavlja da se bavi profesijom koja se bavi beznadežnošću, Jenesen je samo mogao da odgovori: „Iz radoznalosti“ – upravo isti razlog kojim se Bergman pravdao nastavljajuću sopstvenu profesiju.

Na kraju ostaje jedino objašnjenje zašto Jensen ne može da pojasni ili raščisti dramu; za Bergmana, drama ne prihvata odluke.

Žanr:Drama, Umetnilčki film
Godina:1980
Reziser:Ingmar Bergman
Producent:Konrad Wendlandt, Horst Wendlandt, Ingmar Bergman
Scenario:Ingmar Bergman
Uloge:Robert Atzorn, Heinz Bennent, Martin Benrath, Toni Berger, Christine Buchegger
Uzrast:R
Zemlja:Nemačka
Jezik:Nemački
Trajanje:104 minuta
Podeli:



Preporucujemo

Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...