•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Miroslav Momčilović: Ne mogu bez filma

Višestruko nagradjivani reditelj filma „Smrt čoveka na Balkanu“ Miroslav Momčilović, posetio je Niš i tom prilikom govorio o neočekivanoj reakciji kritičara u Karlovim Varima, o umetnosti, filmu, i onim najintimnijim osećanjima koja se nalaze u svima nama, a provlače kroz svaki njegov film. Rad na filmu opisuje kao rad sa lekovitim dejstvom, pa inspiraciju za svaki scenario nalazi upravo u temama koje njega lično „opsedaju“.

Prolog.rs: Jednom prilikom ste izjavili da se filmom i pisanjem bavite iz potrebe da se iskažete i da biste “možda nervno oboleli“ da se time ne bavite. Koji je najduži period koji ste proveli bez filma?


Miroslav Momčilović: Pa ja stalno nešto radim, ili pišem. Ne postoji takav period. Evo sada je recimo period kada ne radim ništa nego pratim ovaj film, bavim se premijerom i jedva čekam da počnem da radim nešto drugo. Uvek pišem i režiram filmove koji me se tiču i uvek postoji neki lični motiv. To je nešto što dolazi iz mene neki problem koji me muči, ili tema koja me opseda. Zato bavljenje filmom ima lekovito dejstvo, to je neka vrsta katarze. Mislim da je to razlog zbog čega ljudi primaju dobro filmove. Ono što muči mene otprilike muči i moju generaciju, moje komšije i moje prijatelje.


Prolog.rs: Rekli ste, takodje, da ne robujete onome što snimite i da u toku montaže svaki put iz početka napravite nešto najbolje moguće. Ovaj film je uskratio kreativno iskazivanje u montaži, da li je to predstavljalo izazov?


Miroslav Momčilović: Da, ovaj film se radio dva puta, jednom kada sam ga pisao i jednom kada sam ga režirao. Ovaj film nema montažu, on je uradjen u jednom kadru, ali imao je drugu vrstu montaže, imao je probe. Mi smo ovaj film mnogo duže probali nego što smo ga snimali. Snimili smo ga brzo, ali smo zato više od dva meseca radili probe po desetak sati dnevno i bilo je vrlo naporno. Ali, kada su probe bile privedene kraju i kada su počeli da se naslućuju obrisi jednog novog filma, onda je sve postalo radosno i više nije bilo mučno. Snimanje je proteklo fenomenalno, bez svadji iako smo radili bez novca, bila je divna atmosfera.


Prolog.rs: Nije retkost da umetnik koji ima uspeha u jednoj vrsti umetnosti ne pokuša da se oproba i u nekoj drugoj. Koja druga vrsta umetnosti ili, ako nije umetnost, koja druga profesija dolazi u obzir?


Miroslav Momčilović: Ja sam oduvek zavideo muzičarima, a ne mogu da se bavim muzikom zato što nemam sluha. Da imam sigurno bih bio muzičar, mislim da je to najlepši posao na svetu. Verovatno se muzičari ne slažu sa mnom, ali je moj utisak takav. Nekako mi se čini da je muzika umetnost koja vas najbrže prevodi iz jednog u drugo raspoloženje. Muzika može za jedan minut da vam promeni raspoloženje, nečeg setite pa vas prebaci u neko drugo stanje. Zbog toga zavidim muzičarima. Sigurno bih mogao da budem pisac mada, kada sam bio mali imao sam želju da budem bokser, nisam uopšte razmišljao o umetnosti.


Prolog.rs: U ovom filmu bavite se reakcijom ljudi nakon samoubistva komšije, a u filmu „Čekaj me ja sigurno neću doći“ bavite se reakcijom ljubavnika nakon raskida, zbog čega vas i na koji način inspirišu ljudske reakcije?


Miroslav Momčilović: Ja jednostavno volim ljude. Nisam ona vrsta filmskog autora koji je usamljenik. Postoje takvi i neke od njih puno cenim, ali ja nisam takav. Ja volim da se družim, da slušam ljude, pričam sa njima i da se krećem. Povod za ovaj film uopšte nije samoubistvo jednog umetnika, nego priča o tome kako smo mi postali malo otudjeni, kako smo se ohladili, preuzeli neke loše vrednosti sa zapada i počeli da gubimo naše vrednosti. Tema ovog filma jeste šta se desi u kući pokojnika nakon njegove smrti. Uvek me je to fasciniralo, šta se kod nas radi, šta se dešava posle sahrane. Kako ljudi dodju da jedu, piju, nekad se i napiju. Medjutim, ja to u ovom filmu ne osudjujem, čak imam neku dozu razumevanja prema tome. Bolje je da si sa nekim u društvu kada se tako nešto desi nego kada si sam, što se na zapadu dešava. Gde god ima puno ljudi, tuge pa alkohola tu uvek ima i smeha. To mi je bilo zanimljivo, zato sam i napravio ovaj film.


Prolog.rs: Film je odlično prošao na festivalu u Karlovim Varima medju novinarima i kritičarima iz različitih zemalja. Da li ste očekivali takvu reakciju s obzirom da film opisuje specifičan mentalitet ljudi sa Balkana?


Miroslav Momčilović: Nisam to očekivao. Bio sam uveren da će film ovde proći dobro i kada sam otišao u Češku bio sam malo skeptičan zato što sam mislio da oni neće razumeti tu vrstu humora. Znao sam da će razumeti početnu situaciju, veb kameru koja snima komšije poput Velikog brata, pribojavao sam se toga kako će shvatiti naše dijaloge i naše šale. Bio sam prijatno iznenadjen u Karlovim Varima.


Prolog.rs: Gde ovaj film dalje putuje?


Miroslav Momčilović: Do sada smo bili u Londonu, Hamburgu, Amsterdamu. Idemo na desetak festivala u Klivlend, Johanezburg, Geteborg, Marakeš, Njujork. Mislim da ja neću ući svuda, imaću posla zbog premijere, stalo mi je da to ovde bude dobro. Ovaj film je dobio dovoljno nagrada na festivalima, mnogo više nego što sam očekivao. Sada se radujem tome da film prodje dobro ovde u bioskopima i da bude dobro primljen kod onih ljudi kojima je namenjen.


Prolog.rs: Film je sniman bez budžeta, ali svi glumci su pristali da rade na njemu čvrsto verujući u ideju filma. Da li ste očekivali takvu reakciju glumaca?


Miroslav Momčilović: Nisam očekivao da će pristati svi, pogotovo sam mislio da će me ove zvezde odbiti. Ja se ne bih ljutio u tom slučaju. To su glumačke zvezde koje imaju svoje poslove i svoje honorare. Ali ja sam ih pitao i čudno je da me niko nije odbio. Verovatno im se dopala ideja, pa su čuli ko tu još sve igra i tako smo se skupili i u jednoj divnoj atmosferi napravili film.


Prolog.rs: Koji vas filmovi inspirišu?


Miroslav Momčilović: Inspirišu me dobri filmovi.


Prolog.rs: A neki konkretno?


Miroslav Momčilović: Pa ne znam ima ih mnogo, ne znam koji da pomenem. Inspirišu me filmovi koji imaju duha bez obzira na žanr, samo ako su dobri.


Prolog.rs: Da li već sada imate ideju za neki novi film i da li biste hteli da je podelite sa nama?


Miroslav Momčilović: Pa imam neku ideju, ali zbog ove premijere i putovanja nisam koncentrisan. Sačekaću da prodje premijera u Beogradu i da film malo poigra po bioskopima pa ću onda krenuti to da radim.

Anica Stojković

Podeli:



Preporucujemo

Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...