•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Gangsterski film

Gangsteri su postojali i u nemom filmu, ali filmovi u kojima su se pojavljivali su u suštini bile romanse. „Mali Cezar“ je prvo jasno predstavljanje elemenata koji su očigledni u gangsterskom filmu, preko osamdamdeset godina. Žanrovski elementi (teme, motivi, ikonički znaci) u „Malom Cezaru“ su se postepeno razvijali od 1930. godine, da bi i danas u novom milenijumu ostali prepoznatljivi.

Gangsterski filmovi tridesetih, od kojih je pomenuti Cezar bio prvi, su uglavnom bili poslusvesni pokšaju bavljenja temom Depresije, uzdrmanog poverenja javnog mnenja u američku ekonomiju, politiku i mit samostvorenog čoveka. Ovo je bio prvi stupanj razvoja žanra. Drugi nastaje četrdesetih godina, noseći sa sobom osnovne elemente prvog, sa neznatnim promenama. Gangster je postao Amerikanac mučen grižom savesti koji želi da pomogne zemlji, voljan da zanemari bespoštednu težnju da bude „neko“ da bi se mogao pridružiti borbi protiv zajedničkog neprijatelja. Ekonomska kriza je okončana i strah od gladi zamenjen je strahom od sila Osovine.

Posle rata gangster ili lik gangstera se vratio kao psihički poremećena osoba, bolno samosvesna i nesigurna. Često, lik gangstera i koji se vraća može se videti u ulogama Bogarta ili Lankastera.

Sredinom pedesetih godina filmski gangster postao je manje izgubljen i lišen iluzija i više okrenut agresivnoj destrukciji društva, koje je stvorilo njega i psihoseksualne probleme sa kojima mora da živi; najbolji primer su Boni i Klajd, dok u filmu „Mračna prošlost“ gangster kojeg igra Vilijam Holding zapravo prolazi kroz psihijatrijski tretman kod psihijatra u čiju se kuću krije; okosnica kasnije preuzeta za TV seriju „Sopranosi“.

Šezdesetih godina gangster je postao romantizovan i njegov bunt vrtio se oko devojke i iz njega su proizilazile posledice za čitavo društvo, te je lik gangstera postao blago zamenjen junakom sa kojim je publika mogla lakše da se indentifikuje.

Sedamdesete su donele preokret u nasilju, zajedno sa grafičkim nasiljem i brutalnošću osamdesetih godina, gde je gangsterskim filmom dominirala pre svega krv u galonima i prema kojoj se merila veličina filma, dok su sami gangsteri postali veći od života i izmenjeni u karikature, sa Al Pacino kao najboljim primerom u filmu „Lice sa ožiljkom“. Gangster postaje narodni simbol, istinska tragična figura okružena onima koji su hteli da ga ubiju i preuzmu njegovo carstvo, prelazeći preko rupe u scenariju da „ko živi od mača umire od mača“. Osamdesetih dolazi i do procvata otvorene seksualnosti u žanru, što se najbolje vidi i u potisnutoj nastranosti Tonija sa prikrivenim incestuoiznim osećanjima prema sestri. Došlo je i do naglašenih Edipovskih prizvuka i latentne homoseksualnosti.

Težak uticaj gangsterskih filmova sedamdesetih i osamdesetih kroz devedesete doveo je do devijacije, pre svega zbog učestale političke ispravnosti, te se lik gangstera okrenuo unutrašnjem Hamletovskom stradanju, sa svesnim izazivanjem saosećanja od strane gledaoca jer je gangster devedesetih prolazio kroz sopstveni „mali pakao“ kojeg nikako nije mogao da se reši. Iako je žanr sam po sebi nestajao, kao i žanr strave i užasa devedesetih, uporni i u njemu oprobani reditelji poput Skorceza i de Palme, nastavljali su, ali sa više stila koji je prekrivao manjak i dosadu ponovljenih tema. Od gangstera se napravila ikona. Uz to i težim nedostacima radnje sve je učestalije postajao natkrivan seksualnim strujanjima.

Novi milenijum nije doneo ništa novo gangsterima osim što ih je ulepšao i od njih napravio devojčki san; san tinejdžerki da poster gangster junaka okači na zid svoje sobe i da je zabavno postati on. Brutalnost koja je bila karakteristična za tridesete, četrdesete i sedamdesete sasvim je nestala i izmetnuta u obilje akcije i jurnjave što je gangsterski film poistovetio sa filmom akcije. Harizmatičan glumac pomenutih dekada je nestao i sada su umesto oštrih lica, „ubilačkih“ pogleda i tihog govora, došli feminizirani junaci, „mamina deca“, fizički konstruisani glumci da predstavljaju pre svega fitnes centar a ne dostoja lik gangstera, imamo plejdau gangstera koji pre svega liče na kadrove preuzete iz MTV spotova, pre nego da su pod uticajem „Malog Cenzara“ i motiva koji su učinili ovaj žanr tako dugovečnim.

Kako je seksualno strujanje devedesetih postalo naglašenije proteklih dvadeset godina, poslužilo je novoj svrsi da nijansa seksualne izopačenosti uzdiže tragičan elemenat žanra, jer ti problemi se normalno ne povezuju sa anti-društvenim likovima u drami, nego sa uzvišenom tragičnom figurom. Žena dekade nije napredovala od svojih predaka tridesetih godina previše jer i dalje ostaje neseksualna, sa sve dominantnijim akcentom na obnaženost, ali ostaje u domenu u kojem je oduvek i bila, da je ona samo nagrada, dokaz uspeha; kao igla u kravati ili prsten, dokaz njegovog uspeha u poslu i američkom društvu. Osim reproduktivnih, ona nema drugih kvaliteta

Gangsterski žanr je kao delo popularne zabave bio zamišljen da u njemu dominira vulgarno ponašanje i slike u kojima će gledaoci, zauzvrat, prepoznati društvo. Deo ironije situacije u gangsterskim filmovima je što gangster oseća da radi na „visokom nivou“ gde gangster sebe doživljava kao „kralja“. To se primećuje i po samim naslovima filmova: „Kraljica gomile“, „Kralj podzemlja“, „Kraljevi zemlja“, „Kralj bučnih dvadesetih“. Ironija „velikog“ naslova, možda dolazi do svog najambicioznijeg kraja sa gangsterom kao surogatom Boga, u Kopolinom „The Godfather“.

Sam žanr je tipično američki i po još jednoj osnovi. Gangster mora da „drži vreme u svojim rukama“, mora „biti na određenom mestu u određeno vreme, on „odlučuje ko će živeti a čiji će svet srušiti. Jedina razlika između Amerike i gangstera jeste što za gangstera postoji pretnja; ukoliko precizno ne odredi vreme, policija stiže. Zato i u filmovima policija ima marginalni značaj. Druga značajna veza sa samom zemljom je tipično hvaljenje ponašanja koje je u suprotnosti sa vladajućim moralom. Društvo obožava nemilosrdnu ambiciju, ali insistira na ljubav prema bližnjem. Gangsterski film je zato ogromna porodična kampanja uspešno osmišljena od strane velikih studija. Mi navijamo zbog njegovih vrednosti i kada on pogine doživljavamo zadovoljstvo pomešano sa osećajem krivice.

Zanimljive su još dve stvari. Crkva i pad gangstera. Crkva se pokazuje u gangsetrskim filmovima, ali samo na kratko. Obično je on na njenim stepenicama da izdahne. Crkva je neefikasno i nebitno mesto za život i za društvo koje pokazuje žanr. Nigde ta nebitnost nije uočljivija nego u „Kumu“ u sekvenci brze naizmenične montaže gde se prikazuju crkva u kojoj Pacino kumuje krštenju nećaka i mesto brutalnog ubistva koje se odigrava, dok on „osigurava“ alibi. Jedino pred smrt gangster razmišlja o Bogu, a čak i tada odlazak u crkvu je manje stvar izbora nego okolnosti.

A njegov pad dolazi uvek iznenada, odmah pošto je postigao cilj ili, ironično, kada samo što ga nije postigao, ili pak, samo što nije prestao da se bavi „porodičnim“ poslom. Pad često predstavlja gubitak položaja u društvu, a ne samo smrt.

Definisanje žanra kakav je potekao od „Malog Cezara“ pre osamdeset godina pomaže da se cene filmovi koji se oslanjaju na tu tradiciju. Razumevanje porekla žanra, filmovi kao što su: „Kum“, „Koza Nostra, istina o maiji“ ili „Obračun na dan sv. Valentina“ pomaže da se shvati ironija na čiji račun kvalitetniji režiseri često „igraju“.

Podeli:



Preporucujemo

Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...