“The Seventh Seal” (“Sedmi pečat”) je švedsko filmsko ostvarenje iz 1957. godine, čiji scenario i režiju potpisuje Ingmar Bergman. Priča prati srednjevekovnog viteza koji na putu kroz Švedsku tog vremena preispituje vlastitu veru i pokušava da pronađe Boga i smisao postojanja. Film je poznat po scenama u kojima vitez igra šah protiv Smrti kako bi produžio svoj život. Bergman je uradio film na osnovu njegovog komada pod nazivom “Wood Painting”, a sam naslov se odnosi na citat iz Bibilije, koji se može videti kako na početku samog filma, tako i pred sam kraj. Ovo ostvarenje se smatra jednim od najvećih klasika svetske kinematografije i pomogao je Bergman-u da postane cenjen reditelj, dok su neke od scena gotovo ikonske. U jednom intervjuu, Bergman je priznao kako mu je ovaj film pomogao da svlada strah od smrti.
Inspiraciju za film Bergman je pronašao na slici čoveka u igri šaha protiv smrti, koju je video u srednjovjekovnoj crkvi nedaleko od Stockholm-a. Prikaz srednjeg veka u filmu nije potpuno veran stvarnosti i egzistencijalna pitanja koja muče glavnog junaka nisu uobičajena za srednjovekovnu filozofiju.
Sredinom 12. veka, vitez Antonius Block i njegov štitonoša su se vratili u Švedsku nakon desetogodišnjeg Krstaškog pohoda. Zemljom hara kuga, a Antonius brzo otkriva da je Smrt došla i po njega. Kako bi dobio na vremenu, i uspeo da se vrati kući, on izaziva Smrt na višednevnu partiju šaha. Usput igrajući šah, putuje zemljom i pokušava da razume postojanje Boga i smisao svog života. Vera mu je potresena, a dodatno je potkopavaju događaji iz okoline i cinični štitonoša.
Putem nailaze na razne likove i pojave srednjovekovnog života: flagelante, spaljivanje veštice, ljudsku okrutnost i ljubavne jade. Isto tako, može se videti da je jako naglašena kritika sveštenika koji se služe strahom da bi kontrolisali narod. Antonius sve više sumnja u postojanje Boga i boji se ništavila koje možda sledi nakon smrti. Očaju viteza i ogorčenosti štitonoše, suprotstavljena je sreća i duhovnost bračnog para putujućih zabavljača po imenu Joseph i Mary. Pri završetku šahovske partije, Antonius nadmudruje Smrt i omogućuje spas mladom paru. Dok su vitez i ostatak družine uvučeni u ples smrti, njih dvoje nastavljaju svoje putovanje.
Pomenuti vitez se po povratku iz Krstaškog pohoda ispoveda osobi sa crnom kapuljačom u crkvi. Tada otvoreno priznaje da živi u svetu duhova i da je zarobljenik snova. Isto tako ističe da bi želeo da bude siguran u postojanje Boga – da oseti njegove ruke, vidi lice i da mu se Bog obrati. Tvrdi da ga je prizivao kroz plač u mraku, ali je siguran da Bog nije bio tamo. Tada se figura sa kapuljačom okreće i to je zapravo Smrt, koja je pratila ovog viteza na njegovom putu do kuće. Upravo ovake scene nemaju mesta u modernoj kinematografiji, koja je posvećena psihologiji lica i realističnom ponašanju. Na mnogo načina je ovaj film povezan sa nemim filmovima, više nego sa modernim filmovima koji će tek uslediti.
Ovo ostvarenje nema kompromisa i tretira dobro i loše istom jednostavnošću i verom kao i njegov glavni junak.
Sama scena kada vitez igra šah sa Smrti je tako savršena da je inspirisala brojne scene koje će u mnogim filmovima tek uslediti. Film podseća na veliko bogatstvo detalja o srednjevekovnoj Evropi, kada je kuga gotovo “počistila” zemlju i Krstaši su se vratili, a glavni junak ima identičnu životnu priču sa mnogim drugim likovima. Takav je i njegov štitonoša (Gunnar Bjornstrand), realističan, prizeman čovek koji prezire žene.
Evidentno je da je kuga prouzrokovala ekstremno ponašanje. Tu su flagelanti koji nose teške krstove, a neki od njih bičuju sami sebe. Vitez i štitonoša sreću i devojku (Maud Hansson), koja je u kavezu i koja treba da bude spaljena na kolcu, a oni koji su je zatvorili u kavez objašnjavaju da je ona spavala sa đavolom, koji je doneo kugu. Vitez pita devojku o đavolu, koji bi trebalo da zna da li Bog postoji. Devojka mu traži da pogleda u njene oči, a sve što on vidi je teror i praznina.
Do samog kraja filma postoji mogućnost da Smrt zaista postoji kao natprirodna figura i da nema veće strukture u kojoj Bog učestvuje Bog.
Pred sam kraj svog života vitez koji je glavni junak u filmu provodi vreme sa Joseph-om i Mary i njihovim detetom i tvrdi da će se sećati ovih trenutaka mira. Sumrak, činija divljih jagoda, šolja mleka, Josep i njegova lauta su ono što će pamtiti. Spašavanje ove porodice od Smrti je poslednji uzvišeni čin koji je delo ovog viteza.
Ovo je kultni film koji je obeležio filmografiju i topla je preporuka da ga pogledate.
Žanr: | drama, fantazija |
Godina: | 1957 |
Reziser: | Ingmar Bergman |
Scenario: | Ingmar Bergman |
Uloge: | Max von Sydow, Gunnar Björnstrand, Bengt Ekerot |
Uzrast: | PG |
Award: | 7 osvojenih, 1 nominacija |
Studio: | Svensk Filmindustri (SF) |
Zemlja: | Sweden |
Jezik: | švedski |
Trajanje: | 96 minuta |