•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Intervju sa Woody Allen-om (Eric Lax)

EL: „Stardust Memories“ sa svim onim predivnim licima bio je, takođe, pod uticajem Felinija?

WA: Jeste. Najvažnija stvar u vezi sa „Stardust Memories“ za mene bila je kada sam posetio filmski festival za Judih Crist (1973. godine).

EL: Sećam se.

WA: Pomislio sam, ovo bi bila baš duhovita ideja. Tip putuje na filmski festival i svi mi tamo traže autograme, pitaju mogu li im pomoći sa ovim ili onim, hoću li da pročitam ovo i mogu li da uradim ono, a ja sam potpuno izvan svojih voda i u stvarima koje ne razumem. Tamo sam i dajem sve od sebe zbog Judith Crist, koja mi je jako draga, i pomislim kako bi ovo bio smešan film. To je bila baš velika inspiracija za film.

EL: Međutim, mnogi gledaoci i kritičari našli su se lično uvređeni filmom, misleći da sam popunjavajući film Felinijevskim likovima neobičnih izgleda ustvari govorio da se tako ti osećaš u odnosu na njih, da su oni bili nekakvi čudaci koji su želeli da snimaš samo komedije, kao što je radio Sandy Bates, režiser kojeg si igrao.

WA: Pokušao sam da stvorim publiku viđenu očima tipa koji je prolazio kroz nekakv nervni slom, kao vrstu maltretiranja. Niko mene nije maltretirao do tog stupnja u životu, niti se ja odnosim prema publici sa i malo prezira. Čak naprotiv, uvek sam pretpostavljao da je publika pametnija od mene i nikada nisam prezao od potrebe da upotrebim eruditivne i ezoterične reference u šalama, uveren da će ih shvatiti. Da stvarno osećam da su moja publika „čudaci“, kao što ti reče, nikada ih ne bih predstavio na taj način i bio bih mnogo više obazriv. Sada, pošto sam ovo rekao, ako je publika izašla sa utiskom da sam bio ogorčen na njih, onda nisam uspeo da budem jasan – i naravno, ono sa čim su izašli je mnogo značajnije od mog neuspelog pokušaja.

EL: Ovo je verovatno tvoj najneshvaćeniji film i kada je izašao, a moguće da je još uvek.

WA: Jeste. Hteo sam da snimim stilizovan film. Gordon i ja smo voleli da snimamo u crno belom i želeo sam da snimim film o umetniku koji bi teoretski trebalo da je sretan. Ima sve na svetu – zdravlje, uspeh, bogatstvo, ozloglašenost – ali u stvari nema ništa, vrlo je nesretan. Svrha priče je da ne može da se navikne na činjenicu da je smrtnik i da svo to zdravlje, bogatstvo i pohvale neće njega održati u nekom značajnijem smislu – on će, isto tako, ostareti i umreti. Na početku filma vidite ga kako želi nešto ozbiljno da kaže iako je on ustvari režiser komedija.

Jasno, taj deo je prirodno poistovećen sa mnom, iako je priča čista izmišljotina. Nikada nisam delio osećanja protagonoste sa filma. Kada sam snimio „Stardust Memories“ nisam imao osećaj da sam obožavani režiser čije je život jadan i da je užas na svakom koraku. Mislio sam da sam cenjeni filmski stvaralac i pogodnosti uspeha – kao što sam rekao i u filmu „Celebrity“ – su ustvari veće nego neudobnosti. Nikada nisam imao blokadu, velike sukobe ili zapadao u očaj – mada sam često igrao takav lik. Ponovio sam ga u „Deconstructing Harry“. Lik je takođe pisac, ali ni nalik meni. Naravno, publika mene ne poznaje – samo lik koji predstavljam da bih stvorio sukob i smeh.

I tako u „Stardust Memories“ on vidi mrtvog zeca na kuhinjskom stolu (11. minut filma) i prizor smrti ga vodi kroz niz razmišljanja. Od tada pa na dalje (narednih 77 minuta) čitav film se razvija u njegovoj glavi. Snimljen je u obliku preterivanja zato što je u njegovim mislima. Vidite sve sukobe u njegovom životu sa ženom koju je planirao da oženi, sa drugom u koju je bio zaljubljen, sa novom koja ga je podsećala na prvu. I vidite drugu stranu popularnosti: nema privatnosti, svi misle da im možeš pomoći i da si odgovor na sve njihove molitve, kada u stvari nisi odgovor ni na sopstvene molitve. Misle da nema ograničenja u onome što možeš da uradiš. A možeš da učiniš veoma malo od velikog značaja. Svi mi patimo i besnimo bespomoćno zbog ljudskog stanja, čak i ako smo uspešni. Prenaglašavam te probleme i nervoze, udaram na svaki mogući oblik izmišljenog radi smeha. (Pauza) Nije zabavno biti tačkica u svemiru. O tome je reč. (Smeh) To ste, član propale vrste.

I tako, publika „Stardust Memories“ je pomislila: O, ovaj prikazuje koji smo mi idioti u njegovoj publici. Naravno da nisam mislio da je moja publika sastavljena od idiota, ni najmanje. Od svih filmskih stvaralaca okolo – čak i kao stand-up komičar – ja sam bio onaj koji je skidao kapu publici zbog njihovog obrazovanja, i verovao da su, ako ne pametni koliko ja, već mnogo češće pametniji nego što sam ja. Nikada nisam pomislio da je publika groteskna ili glupa. Uvek sam išao na njihovo odobrenje zato što sam, kao što sam rekao, verovao da su pametniji i obrazovaniji od mene i mnogo zreliji. Publika u filmu je samo prenaglašena slika nekoga ko nije mogao da prihvati uspeh i kako bi zamišljao udarac toga, a i dalje ostajao nesposoban pred životnim tragedijama, ili nemogućnošću da ima ljubavnu vezu.

Ali nisam bio shvaćen. Ljudi su išli linijom manjeg otpora i ne mogu da ih krivim zbog toga. Ako plate 10 dolara, otpor nije put kojim bi išli. Bez sumnje, krivica je moja što nisam bio dovoljno jasan u isticanju moje poente.

EL: Bio si u mogućnosti da iskoristiš sve kinematografske manire.

WA: Jesam. Želeo sam da ga napravim stilizovanim. Film je snen, pokušaj poetski. Ne kažem da sam uspeo, ali namera je poetička, u smislu da nisi uguran u stvarnu priču... ali ja sam pokušao da je uradim na višem nivou fantastike.

EL: Na kraju, da li je film ispao onako kako si planirao. Jesi li zadovoljan?

WA: Nisam ga video mnogo godina, ali kada sam ga završio bio je moj najomiljeniji film do tada. Ne znam kakvo bi mišljenje danas imao. Znam kada se osvrnem na svoje dane noćnih klubova i pojavljivanja na TV-u – baš mi se prilično ne dopada. Tako da mislim, ako bi pogledao svoje filmove, i dok bi možda bio prijatno iznenađen tu i tamo, uglavnom bih bio veoma slomljen.

EL: Gde si našao sve one glumce sa tako jedinstvenim izrazima?

WA: Zaustavljali smo ljude na ulici i ubacivali ih u film. Ako je neko imao dobro lice dali bi mu, ili joj, crvenu karticu sa našim telefonskim brojem, i 99 procenata od onih koji su se odazvali bili su unajmljeni.

EL: U redu, poslednje pitanje, barem za sada. Da čujem utisak tvoje dosadašnje karijere? (do 2006.godine)

WA: Moj objektivni utisak je da nisam postigao ništa umetnički značajno. Ne kažem ovo ogorčeno, samo opisujem ono što znam da jeste. Osećam da ničim nisam značajno doprineo kinematografiji. U poređenju sa savremenicima kao Scorsesijem ili Coppolom ili Spielbergom, stvarno nisam ni na koga uticao, ne u nekom značjanijem smislu. Mislim, veliki broj mojih savremenika uticao je na mlade režisere. Stanley Kubrick je najbolji primer. Ja nisam bio nikakav uticaj. Zato me je oduvek čudilo kolika je pažnja meni posvećena tokom godina. Nikada nisam imao veliku publiku, nikada nisam donosio veliki novac, nikada se nisam bavio kontraverznim temama ili obraćao pažnju na tekući trend. Moji filmovi nisu stimulisali razgovore širom zemlje na socijalnom, političkom ili intelektualnom nivou. To su skromni filmovi urađeni skromnim budžetom sa izuzetno skromnim povraćajem para i bez i malo komešanja u poslovnom svetu. Mladi režiseri ne trče na sve strane imitirajući mene i snimajući filmove na način na koji ih ja snimam. Nikada nisam imao dovoljno tehnike ili potrebne dubine u svojim idejama da nateram nekoga na razmišljanje. Ja sam bruklinsko-brodvejski šaljivdžija kome se posrećilo.

Rekao bih da sam ja – bez posebnog genija koji je on imao – Thelonious Monk u džezu, koji je jednostavno bio posebna jedinka, niko nije svirao kao Thelonious Monk, niti je želeo, ali kao što sam rekao, imao je genij, a ja samo imam talenat da zabavim. (Monk je rekao: Ne sviraj ono što publika traži. Sviraj šta hoćeš i pusti publiku da to uhvati.) A ja nisam baš skromna osoba. Kada sam dobar, cenim sebe. Nisam tužan, niti mazohostički ispovedački nastrojen u vezi sa tim, ali sam dovoljno pametan da znam da sam maksimizovao svoje ograničene mogućnosti, zaradio dobre pare, ako se poredim sa ocem i najvažnije do sada, očuvao zrdavlje.

Kada sam bio klinac trčao bih u bioskop da bih odlutao – 12 do 14 filmova nedeljno ponekada. A kao odrastao uspeo sam da živim život u određenom samo-udovoljavajućem smislu. Snimam filmove onako kako ja hoću, i do sada godišnje mogu da živim u tom nestvarnom svetu prelepih žena i duhovitih momaka i dramskih situacija i kostima i scenografije i manipulativne stvarnosti. A da ne pominjem i svu tu divnu muziku i mesta gde me sve vode. (Smeh) O, a ponekaa izađeš i na sastanak sa nekom od glumica. I šta može da bude bolje? Pobegao sam u život filmova sa druge strane kamere – radije nego sa strane publike. (Pauza) Ironično da snimam eskapističke filmove, ali nije publika ta koja beži u njih – već ja.

Drame koje je napisao i režirao u pozorištima:

1960 From A to Z
Plymouth Theatre
1966 Don't Drink the Water
Coconut Grove Theatre, Florida
1969 Play It Again, Sam
Broadhurst Theatre
1975 God
1975 Death
1981 The Floating Light Bulb
Vivian Beaumont Theatre
1995 Central Park West
Variety Arts Theatre
2003 Old Saybrook
Atlantic Theatre Company
2003 Riverside Drive
Atlantic Theatre Company
2004 A Second Hand Memory
Atlantic Theater Company
2011 Honeymoon Motel
Brooks Atkinson Theatre

Filmovi:

1965 What's New Pussycat?



1966 What's Up, Tiger Lily?



1967 Casino Royale



1969 Don't Drink the Water



Take the Money and Run



1971 Men of Crisis: The Harvey Wallinger Story



Bananas



1972 Play It Again, Sam



Everything You Always Wanted
to Know About Sex*
(*But Were Afraid to Ask)




1973 Sleeper



1975 Love and Death



1976 The Front



1977 Annie Hall



1978 Interiors



1979 Manhattan



1980 Stardust Memories



To Woody Allen, From Europe with Love



1982 A Midsummer Night's Sex Comedy



1983 Zelig



1984 Broadway Danny Rose



1985 The Purple Rose of Cairo



1986 50 Years of Action!



Meetin' WA



Hannah and Her Sisters



1987 Radio Days



September



King Lear



1988 Another Woman



Hotel Terminus:
Klaus Barbie, His Life and Times




1989 New York Stories



Crimes and Misdemeanors



1990 Alice



1991 Scenes from a Mall



Shadows and Fog



1992 Husbands and Wives



1993 Manhattan Murder Mystery



1994 Bullets Over Broadway



Don't Drink the Water



1995 The Sunshine Boys



Mighty Aphrodite



1996 Everyone Says I Love You



1997 Deconstructing Harry



Wild Man Blues



1998 AFI's 100 Years...100 Movies



Celebrity



The Impostors



Antz



1999 Sweet and Lowdown



2000 Company Man



Small Time Crooks



Light Keeps Me Company



Picking Up the Pieces



2001 The Curse of the Jade Scorpion



Sounds from a Town I Love



Stanley Kubrick: A Life in Pictures



The Concert for New York City



2002 Woody Allen: A Life in Film



The Magic of Fellini



Hollywood Ending



2003 100 Years of Hope & Humor



Anything Else



Charlie: The Life and Art of Charles Chaplin



2004 François Truffaut, une Autobiographie



Melinda and Melinda



2005 The Ballad of Greenwich Village



The Outsider



Match Point



2006 Scoop



Home



2007 Cassandra's Dream



2008 Vicky Cristina Barcelona



2009 Whatever Works



2010 You Will Meet a Tall Dark Stranger



2011 Midnight in Paris



Paris Manhattan



2012 Nero Fiddled (znan kao Bop Decameron)



TV:

1955 The Colgate Comedy Hour
1956 Caesar's Hour
1964 The Tonight Show
1970–1971 Hot Dog

Objavljene drame:

  • Don't Drink the Water: A comedy in two acts (1967)
  • Play It Again, Sam (1969)
  • God: A comedy in one act (1975)
  • The Floating Light Bulb (1981)
  • Three One-Act Plays: Riverside Drive / Old Saybrook / Central Park West (2003)
  • Writer's Block: Two One-Act Plays (2005) (Riverside Drive and Old Saybrook)
  • A Second Hand Memory: A drama in two acts (2005)
  • God i Death (1975 u kolekciji Without Feathers).

Kratke priče:

  • Getting Even (1971)
  • Without Feathers (1975)
    • "The Whore of Mensa" (1974)
  • Side Effects (1980)
  • Mere Anarchy (2007)
Podeli:



Preporucujemo

Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...