Film Unajmio sam plaćenog ubicu (1990.) nastavlja Kaurismakijevu preokupaciju motivom usamljenih antijunaka, napuštenih od sreće, koji se nakon bezuspešnih pokušaja integracije u kruto, hijerarhijski ustrojeno društvo počinju ponašati radikalno...
Nakon 15 godina predanog rada u uredu, činovnik Henri (Anri) B., dobija otkaz, postajući na taj način samo još jedan gubitnik u svetu jurnjave za profitom gde se ne biraju sredstva za ostvarenje cilja... Usamljen i očajan on pada u još dublje beznađe i odlučuje se na samoubistvo... Pošto ne uspeva da sam sebi oduzme život (posle niza alanfordovsko-kaurismakijevskih tragikomičnih pokušaja), on unajmljuje plaćenog ubicu... U međuvremenu, on u jednom od barova u kojima leči očaj alkoholom upoznaje prodavačicu cveća – lepu Margaret (nezaboravna Kati Outinen, glumica koja će obeležiti gotovo sve Kaurismakijeve filmove), zaljubljuje se u nju i napokon shvata da je ljubav ta koja njegovom bednom životu daje novi, puni smisao... U trenutku kada se unajmljeni ubica pojavljuje, počinje prava drama...
Kaurismakijev stil podseća na francuske reditelje J.P. Melvila i Roberta Bresona. Atmosferična gluma i jasna i jednostavna priča postavljena u jako zanimljivom ambijentu sa atmosferom koja priča sama za sebe i jako specifičnim humorom čine unutarnju magiju njegovih filmova. ,,Socijalni realizam“ je naziv za njegovu originalnu vizuelnu kinematografsku stilizaciju koja najbolje opisuje njegovo stvaralaštvo. Humor je sličan onom koji se sreće i u Džarmušovim filmovima... Omiljeni Kaurismakijevi reditelji su Fazbinder i Bergman, a reditelj s kojim ga najviše porede (pre svega stilski i tematski) je Džim Džarmuš, još jedan osobenjak i buntovnik s razlogom (Džarmušova posveta duhu i delu Akija Kaurismakija kroz završni deo omnibusa - ,,Noć na Zemlji“ (Helsinki), impresivna je oda autorskom filmu, specifičnom humoru, duši čoveka i čudesnoj lepoti, lepoti samoj po sebi...)...
Na kraju filma, kroz niz melanholijom obojenih, tragikomičnih scena, doznavši da boluje od kancera pluća plaćeni ubica izvršava samoubistvo, uz rečenicu: ,,Život je razočarenje!“. Kaurismakijevski obrt je potpun...
U još jednoj moćnoj drami minimalističkog stila, sjajne muzike i ,, kaurismakijevske“ čudesne atmosfere scenske jednostavnosti, smirenosti, redukcije i trijumfa humanističkih, pravih vrednosti i ljubavi, kultni finski režiser, Aki Kaurismaki priča priču o modernom, gramzivom, bezosećajnom i hladnom svetu trke za profitom (gde cilj opravdava sva sredstva) u kojoj, na sreću, ipak pobeđuje ljubav... Scene u kojima se pojavljuje sam Kaurismaki (kao prodavac naočara) i Džo Stramer (the Clash) kao muzičar koji nastupa u jednom od niza čudesnih barova (čija atmosfera boji film i daje mu poseban filing sete) daju posebnu draž filmu, nakon kojeg Kaurismaki definitivno potvrđuje svoj status kultnog filmskog režisera...
Žanr: | komedija, drama, romansa |
Godina: | 1990 |
Reziser: | Aki Kaurismäki |
Scenario: | Aki Kaurismäki |
Uloge: | Jean-Pierre Léaud, Margi Clarke, Kenneth Colley |
Award: | 1 nagrada i 3 nominacija |
Studio: | Esselte Video, Finnkino, Megamania |
Zemlja: | Finland |
Jezik: | engleski |
Trajanje: | 79 minuta |