•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Fist Fight (2017)

Imajući u vidu napadno očigledne najave ovog filma, činjenicu da je sama njegova tema slična mnogim filmovima koji su čak ispod proseka i činjenicu da su se produkcijski velikani kao što su Warner Brothers i New Line udružili kako bi izmislili veliki broj prljavih komedija tokom proteklih deset godina („Life As We Know It“ i „Due Date“ su filmovi koji nam padaju na pamet ili nam bukvalno stoje kao kost u grlu, u zavisnosti od perspektive iz koje ih posmatrate), kao i to da se pomenute producentske kuće nisu udostojile da prikažu ovaj film kritičarima do same premijere u bioskopima, možda bi najrazumniji zaključak zapravo bio da će „Fist Fight“ zapravo biti razumno slab i osrednje sirov festival grozote.

Ali, sačekajte. On to zapravo nije. Da, „Fist Fight“ ima dovoljno prljavog seksualnog humora kojim se mogu popuniti dva ovako osrednja filma. Međutim, ovaj film je ujedno i konstantno inteligentan (ili bar bistar), dok koherentno izgrađena komedija ponekad predstavlja prilično oštru kritiku američkog obrazovnog sistema u ranim godinama 21. veka. Ipak, ne dozvolite da vas to obeshrabri. Ovaj film je češće urnebesan, nego ozbiljan.

Poslednji školski dan u školi Roosevelt High, u predgrađu Džordžije, očigledno predstavlja „Prank Day“. Učenici ove škole ne blistaju ni u akademskim ni u sportskim disciplinama, ali im zato nestašluci idu od ruke. Ovo samo frustrira plašljivog profesora engleskog jezika, gdina Campbella, kojeg igra Charlie Day, dok u isto vreme razjaruje temperamentnog profesora istorije, Stricklanda, kojeg igra Ice Cube. Jedan nesrećni događaj u učionici dovodi do suočavanja dvojice profesora sa neugodnim direktorom. Da bi zadržao svoj posao, Cambell kao svaki cinkaroš odaje informacije o događaju, pa Strickland obećava da će mu se osvetiti „kada ga bude video nakon časova“. Stricklandova prednost u ovom nadmetanju – njegovo tajanstveno držanje, koje predstavlja osnovu mnogih zastrašujućih priča o ovom profesoru – tera Campbella da razmišlja o novom vidu svoje propasti. On već mora da brine o tome što pred sobom ima potencijalni otkaz, trudnu ženu i nesigurnu ćerku, koja ga je prijavila da nastupa na njenom izboru za najtalentovanije dete.

Sve ove teme su prilično poznate, ali su u slučaju ovog filma obrađene na način koji do sada nismo videli, a koji je vrlo zadovoljavajuć (i logičan). Film, koji je na osnovu scenarija Vana Robichauxa i Evana Sussera (Max Greenfield ima dobru istoriju saradnje s ovim dvojcem) režirao Richie Keen, poseduje pozamašnu količinu suptilnosti u svoju već prilično očiglednu premisu. Uprkos tome što deluje skoro kao manijak, Strickland je lik koji poseduje visoka moralna načela u ovom konfliktu. Dayov Kaufman shvata, doduše na osnovu Stricklandovog neobičnog primera, da je način ponašanja koji je usvojio, a koje podrazumeva da mora da uloži dosta napora da bi se složio s nečim, loš ne samo za njega, već i za učenike kojima treba da predaje. Svađa na kraju prerasta u priliku da se sistem malo prodrma.

Ipak, nemojmo se zanositi naglašavanjem društvenog značaja na koji ovde nailazimo. Mnoštvo smešnih delova je na vrlo promišljen način ubačeno u ovaj film, pri čemu se svaki od njih oslanja na specifični skup veština određenog glumca. Tracy Morgan na svoj potpuno neodoljivi način igra ne baš prisebnog trenera atletike. Christina Hendricks je savršena kao otkačena profesorka francuskog jezika. Deana Norrisa, kao direktora, celog tog dana prate marijači, pa je nivo njegove iznerviranosti proporcionalan tome. Kumail Nanjiani je odradio dosta dobar posao u ulozi generalno nezainteresovanog školskog čuvara. Austin Zajur nam, s druge strane, pokazuje svoje anđeosko lice u ulozi malog manipulatora. A Jillian Bell skoro da krade scenu kao neprikladno napaljena savetnica, pri čemu to može da pripiše lavovskom delu svojih replika zbog kojih ćete se zapitati da li je moguće da je ona to stvarno rekla. Njihova gluma, kao i rad koji su uložili Day i Cube, koji predstavljaju dvojicu najboljih komičara što se nas tiče, pomaže da film prosto proleti. Takođe smo veoma zahvalni zbog činjenice da „Fist Fight“ deluje kao film – priča sa početkom, sredinom i krajem koji svi imaju nešto zajedničko jedni s drugim, za razliku od filmova kao što su „Pitch Perfect“ i „Neighbors“ sa svojim nastavcima, koji nam svi do jednog deluju kao skup delova koji su samo nabacani putem Avid mašine koja radi automatski, naravno kada bi Avid mašine imale takva podešavanja. Baš kao što se gdin Campbell zauzeo za pedagogiju, tako se i „Fist Fight“, bar malo, zauzeo za pripovedanje.

Žanr:komedija
Godina:2016
Reziser:Richie Keen
Scenario:Van Robichaux, Evan Susser
Uloge:Ice Cube, Charlie Day, Tracy Morgan
Uzrast:R
Studio:New Line Cinema, Village Roadshow Pictures, 21 Laps Entertainment
Zemlja:United States
Website:fistfightmovie.com
Jezik:engleski
Trajanje:91 minut
Podeli:



Preporucujemo

Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...