•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Intervju sa Robertom Altmanom

Geoff Andrew: Oduvek sam osećao da u vašim filmovima postoji lični pečat. Da li ste osetili da imate lični pečat, određeni stil ili temu koja vam se redovno vraćala?

Robert Altman: Nisam... Ustvari... snimio sam šest, sedam filmova i bio sam toliko ponosan na sebe jer sam verovao da ni jedan ne liči na onaj prethondi, da su svi drugačiji, da se ne ponavljam, i da nema šanse da iko zna da su filmovi moji osim ako ne vide moje ime. Zatim, dođe deseti, dvanaesti film i ja se tu zamislim, „Hmmm...“ ovo su ti ustvari poglavlja jedne iste knjige, nema šanse da izbegneš svoje otiske po njima.

GA: Da li redovno analizirate svoje radove kako ne bi ste nešto izgubili?

RA: Pa, nije baš tako... samo mislim da sve što imam da kažem nije baš najiskrenije. Pročitam šta kaže kritika za neki moj film i zapitam se, „Oh? Jesam li ja to uradio? Oh... pa... mora da jesam.“ Voleo bih da mogu da snimim novi film bez mog pečata, ali dolazi do poređenja sa samim tobom od strane kritike jer si, na kraju krajeva to ti, pa šta onda?

GA: Ja kažem da ste američki filmski stvaralac. Slažete se sa tim?

RA: Pa, bio bih na to ponosan do pre nekoliko godina, ali od novembra meseca nisam više ponosan...

GA: Da li ste, dok ste snimali industrijske dokumentarce u Kanzas Sitiju sve one godine, smatrali sebe umetnikom? Jeste li bili frustrirani?

RA: Nikada nisam osetio da sam umetnik. Nisam se probudio jednog jutra i rekao da sam umetnik. Bio sam ambiciozan. Najpre sam bio zapanjen pred glumcima i počeo da shvatam koliko su hrabri. Oni su ti koji stoje ispred sasvim goli. Ne ja. To je zaista polje glumaca. Mi pričamo o piscima i režiserima ali to nije ispravno.

GA: Imamo neke od vaših glumaca ovde. Bi ste li rekli ko su?

RA: Oh, to su veliki glumci i veliki ljudi, ne bih izdvajao nikoga. Sjajno je iskustvo imati parlamentarku i irskog begunca – tako da sam imao Glendu Jackson i Kena Branaghu. Gde drugo možeš da naiđeš na takve ljude i provedeš sa njima sjajno vreme osim ovde gde smo?

GA: Govori se da volite improvizacioni stil režije. I dalje se držite toga?

RA: Sve je, čini mi, se isto. Ni po čemu se moj rad ne razlikuje od pređašnjih. Mislim da se vrlo retko obratim nekome da uradi nešto što mu kažem. Improvizacija je alat kojim se glumci koriste, mi takođe, kao što je i scenario alat koji koristimo. Ista stvar.

GA: U filmu Nashville koristili ste gomilu kamera, glumci nisu znali da li ono što rade ide na film ili ne...

RA: Pa, ne mislim da je to bilo komercijalno. Trudili smo se, jasno. Mislim da mi nije bilo važno šta će glumci reći iz scenarija. Izvini, Julliane...

GA: To je pisac sledećeg filma [Julian Fellowes]. Gledajući odlomak iz Nashvilla sa Ronnee Blakely u fantastičnoj sceni nervnog sloma, iza kojeg je publika počela da zviždi kada se pojavila na premijeri. Znali su da je bila u bolnici, a opet su zviždali na nju. Nije baš najsjajniji prikaz publike.

RA: Publika je okrutna... verujte mi!

GA: Mislim da se film sa takvom scenom danas ne bi mogao snimti.

RA: Kao ni tada.

GA: Ali vam je pošlo za rukom.

RA: Pa, tako se desilo. Postala je kao deo platna, deo murala. Redovno me kritikuju prijatelji i scenaristi zbog toga. A i mnogi glumci. Ne mogu tek da kažem glumcu, ajde, improvizuj. Mnogi ne vole to, a i nisu sposobni. Žele tačno da znaju šta rade, da se zaštite, a i treba. Ali ako glumac A i B zajedno rade drugačijom tehnikom to ne može da prođe. I mora da bude probe.

GA: Mnogi vaši filmovi izmene žanr, dok neki ni nemaju žanr. Film poput Brewster McCloud ne može nigde da se smesti...

RA: To mi je gomila kritičara reklo... Na primer, pomenuli ste Nashville. Pre 26 godina pogodio je mnoge ljude. Zapamtili su ga, ali se sećaju onoga kako je uticao na njih, tako da kada ga danas ponovo odgledaju ne otkrivaju ponovo to, samo posećuju stvari koje su uticale na njih, koje su već prihvatili i sada su u njima.

GA: Koliko od vas u publici je odgledalo Long Goodbye? Ne baš mnogo...

RA: Što se vidi i po prodatim kartama...

GA: Koliko vam se dopao? Dosta. Kome nije?

[Jedna osoba diže ruku]

GA: Posle ćemo sa tobom. Ovaj...

RA: Zapišite ime tog mladića. Nešto mi čudno izgleda.

GA: Naklonjeni ste propalim i izgubljenim, snenim likovima i propadanju konvencialnog junaka. Kako je došlo do toga?

RA: Eto... otkrili ste kakav sam!

GA: Jeste li osetili nekada da vas Holivud sprečava? Popey, sjajan film gde ste prikazali nešto sasvim novo, imao je problema. Ja ne vidim film kao promašaj...

RA: Pa... sada...

GA: Da li zbog takvih iskustava želite da odustanete?

RA: Nikako, zato što se previše zabavljam. Kao da odustajem od seksa. Neko vreme ne radite a onda se vratite i kažete da hoću ponovo da radim.

GA: Odlomke koje smo videli tiču se i slavnih osoba. Često se vraćate temi. Šta vas u njoj fascinira?

RA: Pa, postaje poput incesta. Krenete sa filmom, a onda uhvatite sebe kako se ponavljate. Čini mi se da ne postoji policajac danas koji preko filmova nije shvatio kako se ponaša. Umesto da se čovek ponaša kako mu priroda nalaže, počinje da se ponaša onako kako se glumci ponašaju. I tako da dolazimo do te stvari „šta je stvarno“? Plakanje će rastužiti. Da ženu vidite na ulici u suzama biće vam žao. To je najlakše za početak drame. Plač. Odmah ražalosti publiku i ono što mi radimo. Publika gleda sebe u ogledalo. Posmatra svoje ponašanje i ponašanje kulture. Filmovi sa junacima su podnošljivi, ali ne moraju svi da budu sa junacima.

GA: Da li sebe smatrate realistom?

RA: Realistom? Ne verujem da je ovo što vidim u svetu realno. Obično emotivno pristupam poslu. Da mi neko preda scenario gde piše da ukoliko ubrizgam sirće nekome njegove obrve postaju zelene, pitao bih ko je taj scenarista? Ovo je debilno i glupo. Sklanjaj ga od mene. To nećemo da radimo. Ali, ako bi mi rekli da je istinito, onda bih rekao, onda možemo. Znači, šta god bilo istinito – ako znam da ima istine u tome – mogu da se bavim time.

GA: Šta tražite od procesu odabira uloga?

RA: Ne znam – šta god se desi. Imate problem da nađete 16 ljudi koji će biti nešto. Ponekada vidite glumca i pomislite da je dobar, morate da mu date ovo da radi. Dalje od toga ne razmišljam. Ponekada je i loša gluma prilično dobra! Ni jedan glumac neće moći to da vam izvede.

GA: Mislite li da filmovi poput Popeye, Quintet, ne zalaze malo u fantastiku?

RA: Da, ali fantastika je u redu. Šekspir se bavio njom. Fantastika samo malo pogura stvari napred.

GA: Mislite li da su neki od ovih filmova teži za publiku?

RA: Kako da ne! Razumem ja to. Mislim da bi bilo užasno kada bih snimio film koji bi se svima podjednako dopadao! Odmah nagrada Akademije!

GA: Koje je najveće razočarenje vaše karijere?

RA: Uvek isto. Uvek je ego. Moj ego o tome šta ljudi misle o meni. Ništa posebno i ni od kakve vrednosti. Radio sam poslove koji mi nisu bili plaćeni, već sam ih ličnom mukom i znojem plaćao. Ne radite ga onda za platu. Divim se ljudima koji tako rade, ali to je rad za novac. Da me pogrešno ne shvatite, hoćemo mi da smo važni, da nas vide kao dobre i talentovane. Talenat sigurno da postoji, samo ne znam kako da ga opišem. Za mene je ono što radim u datom trenutku centar kosmosa. Glumci u njemu najbolji mogući, najbolji na svetu, sve je najbolje. Ako ne uspe, kao kada neko kaže, dopada mi se, samo nije dovoljno visok. Ali vaša ljubav prema njemu nije umanjena.

Ketrin i ja imamo unuke blizance, imaju godinu dana i svaki put kada večeramo sa nekim ona vadi njihove slike. Ako ne ona, onda neko drugi. Večerao sam sa... kako se ono zvala... televizija... Pamela Anderson! Ona je... poznata! Sedeo sam do nje i ona je sva ljupka i prva stvar koju mi je rekla bila je „Hoćete da vidite sliku moje bebe?“ I to vam je Pamela Anderson. Nije to ono... ona... ovaj... ne znam ni kako da objasnim.

GA: Pre nego pređemo na pitanja publike, da li je istina da ste u vašim četrdesetim godinama tetovirali svoje pse?

RA: Potpuna istina.

GA: Možete li da objasnite?

RA: Pa, u četrdesetim sam tetovirao pse. Odmah nakon rata dobio sam ličnog psa. Ne znam zašto, bio je užasan bul terijer. Momak od kojeg sam ga kupio imao je taj identokod, tatu za identifikaciju. Mislio sam da je to sjajna ideja. Pre nego sam izašao sa psom iz radnje postao sam pod-predsednik kompanije. I tako sam postao tatuista. Mislio sam da ću postati milioner sa tim poslom. Ispalo je da sam samo bio nekoliko puta ujeden.

GA: Čuo sam da ste tetovirali psa predsednika Trumana.

RA: Da, jesam, u Vašingtonu. Tetovirao sam i konobara. Doneo nam je piće tada u hotel i pitao šta to radimo? Ja mu rekao da tetoviramo, a on reče hoće i on jednu tetovažu. Zvao se D W Stiles. Ne sećam se njegovog vojnog broja.

GA: Žalite li što ste odustali od toga zbog režije?

RA: Pa... nema razlike.

(Pitanja iz publike)

Q: Rekli ste da ne postoji stvarno dobar film jer se previše oslanja na književnost i pozorište. Da li ste u međuvremenu videli neki dobar?

RA: Ne. Mislim da su sve gori! Rekao sam da stvarno dobar film još uvek nije snimljen i da mogućnosti filma još uvek nisu sasvim istražene. Muzika postaje nešto što više nema veze sa pozadinom filma. Dajemo nagrade koje nemaju veze jedna sa drugim.

Q: Za koji ste poslednji film plaćeni da ga odgledate? [Citat iz njegovog filma, The Player]

RA: A, vrlo pokvareno pitanje. Iskreno, što odmah znači da nije iskreno, Speed. Sećam se da mi je Ketrin rekla, „Ajde da ga gledamo, čujem da je baš dobar.“ Kupili smo karte i odgledao sam Speed. Dopala su mi se sva tri.

GA: Ali samo ih je bilo dva.

RA: Bilo ih je tri u tom prvom. Zbijena. Zar niste primetili? Jedan je bio film o liftu, jedan o pošašavelom autobusu, i još jedan o nekome ko raznosi stvari.

GA: Radili ste sa dosta dugih scena. The Secret Honor ima samo dva kadra.

RA: Secret Honor, imali smo tu problema, imati samo jednog glumca kojeg je teško iseći... koji je morao da bude jako dobar. Većinu fimova radim sa grupom glumaca. I ako neko ne valja lako pređem na drugoga. To je mnogo lakše.

Q: Kako ste naterali mačku da glumi onako dobro u The Long Goodbye?

RA: Imalo smo par njih. Jedna u Meksiku... to je bilo prirodno, tek se desilo, a kamerman je bio prilično pametan da pomeri kameru na nju baš kada sam ja rekao, „Aman! Snimaj ovamo! Pse!“ A stvar sa mačkama je da smo ih imali samo šest, sve dresirane za drugu stvar. Ne znam kako smo uspeli, ali jesmo. Pozvao sam dresera, odabrali smo boju i uradili.

GA: Jesu li se držale scenarija?

RA: Pa, oblikovali smo scenario prema njima. Ako njima odgovara da se ponašaju tako, onda će i nama.

Q: Koliko ste umešani u montažu? Da li sedite sa montažerima i govorite im šta da rade?

RA: Veoma sam umešan. Montiranje je stvaranje filma. Ali ne dahćem im za vratom. Poslednji film koji sam snimio bio mi je prikazan od strane montažera i izmenio sam samo pet, šest minuta, ali ništa drugo.

GA: 3 Women bazirane su prema snu?

RA: 3 Women su bukvalno došle iz sna. Moja žena Ketrin je zbog jedne ozbiljnije bolesti otišla u bolnicu i prestao sam sa snimanjem filma. Došao sam kući, prošetao se sa najmlađim sinom po plaži, pao u krevet i sanjao taj film. Probudio sam se napisao skicu za 3 Women. Onda sam sanjao još neke delove i dopisao ih. Zatim sam rekao da moram da idem u Palm Springs na snimanje zbog pustinje, a ustvari sam želeo da budem blizu zabave.

Q: Šta ste pili?

RA: Oh, pijem pristojne stvari. Šta god mi ljudi daju.

Filmografija:

1957 The Delinquents
The James Dean Story
1968 Countdown
1969 That Cold Day in the Park
1970 MASH
Brewster McCloud
1971 McCabe & Mrs. Miller
1972 Images
1973 The Long Goodbye
1974 Thieves Like Us
California Split
1975 Nashville
1976 Buffalo Bill and the Indians, or Sitting Bull's History Lesson
1977 3 Women
1978 A Wedding
1979 Quintet
A Perfect Couple
1980 HealtH
Popeye
1982 Come Back to the Five and Dime, Jimmy Dean, Jimmy Dean
1983 Streamers
1984 Secret Honor
O.C. & Stiggs
1985 Fool for Love
1987 Beyond Therapy
Aria
1990 Vincent and Theo
1992 The Player
1993 Short Cuts
1994 Prêt-à-Porter
1996 Kansas City
1998 The Gingerbread Man
1999 Cookie's Fortune
2000 Dr. T & the Women
2001 Gosford Park
2003 The Company
2006 A Prairie Home Companion

TV:

  • Nightmare in Chicago (1964)
  • Precious Blood (1982)
  • Rattlesnake in a Cooler (1982)
  • Secret Honor (1984)
  • The Laundromat (1985) (60 min.)
  • Basements (1987)
  • Tanner '88 (1988)
  • The Caine Mutiny Court Martial (1988)
  • Vincent & Theo (1990)
  • McTeague (1992)
  • The Real McTeague (1993)
  • Black and Blue (1993)
  • Robert Altman's Jazz '34 (1996)
  • Tanner on Tanner (2004)

TV serije:

  • Alfred Hitchcock Presents (1957–58)
    • ep. 3–9: "The Young One" (1957)
    • ep. 3–15: "Together" (1958)
  • M Squad (1958) ep. 1–21: "Lover's Lane Killing" (1958)
  • The Millionaire aka If You Had A Million (1958–59)
    • ep #148 / 5–14: "Pete Hopper: Afraid of the Dark" 1958)
    • ep #162 / 5–28: "Henry Banning: The Show Off" (1959)
    • ep #185 / 6–14: "Jackson Greene: The Beatnik" 1959)
    • ep #160 / 5–26: "Alicia Osante: Beauty and the Sailor" (1959)
    • ep #174 / 6-3: "Lorraine Dagget: The Beach Story" (1959)
    • ep #183 / 6–12: "Andrew C. Cooley: Andy and Clara" (1959)
  • Whirlybirds (1958–59)
    • ep. #71 / 2–32: "The Midnight Show" (1958)
    • ep. #79 / 3-1: "Guilty of Old Age" (1959)
    • ep. #80 / 3-2: "A Matter of Trust" (1959)
    • ep. #81 / 3-3: "Christmas in June" (1959)
    • ep. #82 / 3–4: "Til Death Do Us Part" (1959)
    • ep. #83 / 3–5: "Time Limit" (1959)
    • ep. #84 / 3–6: "Experiment X-74" (1959)
    • ep. #87 / 3–9: "The Challenge" (1959)
    • ep. #88 / 3–10: "The Big Lie" (1959)
    • ep. #91 / 3–13: "The Perfect Crime" (1959)
    • ep. #92 / 3–14: "The Unknown Soldier" (1959)
    • ep. #93 / 3–15: "Two of a Kind" (1959)
    • ep. #94 / 3–16: "In Ways Mysterious" (1959)
    • ep. #97 / 3–19: "The Black Maria" (a1959)
    • ep. #98 / 3–20: "The Sitting Duck" (1959)
  • U.S. Marshal (original title: Sheriff of Cochise) (1959)
    • ep. 4–17: "The Triple Cross"
    • ep. 4–23: "Shortcut to Hell"
    • ep. 4–25: "R.I.P." (1959)
    • ep. 4–18: "The Third Miracle"
    • ep. 4–31: "Kill or Be Killed"
    • ep. 4–32: "Backfire"
    • ep. "Tapes For Murder"
    • ep. "Special Delivery"
    • ep. "Paper Bullets"
    • ep. "Tarnished Star"
  • Troubleshooters (1959) (13)
  • Hawaiian Eye (1959) ep. 8: "Three Tickets to Lani" (1959)
  • Sugarfoot (1959–60)
    • ep. #47 / 3–7: "Apollo With A Gun" (a1959)
    • ep. #50 / 3–10: "The Highbinder" (1960)
  • Westinghouse Desilu Playhouse (1960)
    • ep. "The Sound of Murder" (1960)
    • ep. "Death of a Dream"
  • The Gale Storm Show aka Oh! Susanna (1960) ep. #125 / 4–25: "It's Magic" (1960)
  • Bronco (1960) ep #41 / 3-1: "The Mustangers" (1960)
  • Maverick (1960) ep. #90: "Bolt From the Blue" (1960)
  • The Roaring '20s (1960–61)
    • ep. 1–5: "The Prairie Flower" (1960)
    • ep. 1–6: "Brother's Keeper" )
    • ep. 1–8: "White Carnation" (1960)
    • ep. 1–12: "Dance Marathon" (1961)
    • ep. 1–15: "Two a Day" (1961)
    • ep. 1–28&29: "Right Off the Boat" Parts 1 & 2 (1961)
    • ep. 1–31: "Royal Tour" (1961)
    • ep. 2–4: "Standing Room Only" (1961)
  • Bonanza (1960–61)
    • ep. 2–13: "Silent Thunder" (1960)
    • ep. 2–19: "Bank Run" (1961)
    • ep. 2–25: "The Duke" (1961)
    • ep. 2–28: "The Rival" (1961)
    • ep. 2–31: "The Secret" (1961)
    • ep. 2–32 "The Dream Riders" (1961)
    • ep. 2–34: "Sam Hill" (1961)
    • ep. 3–7: "The Many Faces of Gideon Finch" (1961)
  • Lawman (1961) ep. #92 / 3–16: "The Robbery" (1961)
  • Surfside 6 (1961) ep. 1–18: "Thieves Among Honor" (1961)
  • Peter Gunn (1958) ep. 3–28: "The Murder Bond" (1961)
  • Bus Stop (1961–62)
    • ep. 4: "The Covering Darkness" (1961)
    • ep. 5: "Portrait of a Hero" (1961)
    • ep. 8: "Accessory By Consent" (1961)
    • ep. 10: "A Lion Walks Among Us" (1961)
    • ep. 12: "... And the Pursuit of Evil" (1961)
    • ep. 15: "Summer Lightning" (1962)
    • ep. 23: "Door Without a Key" (1962)
    • ep. 25: "County General" [possibly failed pilot] (1962)
  • Route 66 (1961)
    • ep. #40/2-10: "Some of the People, Some of the Time' (61)
    • ep. 3–17: "A Gift For A Warrior" (1963)
  • The Gallant Men (1962) pilot: "Battle Zone" (1962)
  • Combat! (1962–63)
    • ep. 1-1: "Forgotten Front" (1962)
    • ep. 1–2: "Rear Echelon Commandos" (1962)
    • ep. 1–4: "Any Second Now" (1962)
    • ep. 1–7: "Escape to Nowhere" (1962)
    • ep. 1–9: "Cat and Mouse" (1962)
    • ep. 1–10: "I Swear By Apollo" (1962)
    • ep. 1–12: "The Prisoner" (1962)
    • ep. 1–16: "The Volunteer" (1963)
    • ep. 1–20: "Off Limits" (1963)
    • ep. 1–23: "Survival" (1963)
  • Kraft Suspense Theatre (1963)
    • ep 1–8: "The Long Lost Life of Edward Smalley" (1963)
    • ep 1–9: "The Hunt" (1963)
    • ep 1–21: "Once Upon a Savage Night"
  • The Long Hot Summer (1965) pilot
  • Nightwatch (1968) pilot: "The Suitcase"
  • Premiere (1968) ep. "Walk in the Sky"
  • Saturday Night Live (1977) ep. #39 / 2–16 "h: Sissy Spacek", seg. "Sissy's Roles"
  • Gun (aka Robert Altman's Gun) (1997) ep. 4: "All the President's Women"

Kratkometražni filmovi:


1949 Honeymoon for Harriet
1951 Modern Football
The Dirty Look
1952 The Last Mile
The Sound of Bells
King Basketball
1953 Modern Baseball
1954 The Builders
Better Football
The Perfect Crime
1955 The Magic Bond
1965 The Katherine Reed Story
Pot au feu
1966 Girl Talk
The Party
Speak Low
Ebb Tide
Podeli:



Preporucujemo

Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...