•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Nigh of the Living Dead (1968)

Ovako.

Značaj „Night of the Living Dead“ nadrastao je kvalitet samog filma. Slučajnost obojene kože glavnog junaka, kao i godina u kojoj se pojavio, učinio je od njega klasik, ne samo žanra strave i užasa, već i američke kinematografije, uopšte.

Nakon nekoliko neuspešnih početaka, Romero se pojavio sa prvom polovinom priče inspirisanom romanom „I am Legend“ (1954), Richarda Mathesona. Romerova namera bila je da prikaže svet pod najezdom mrtvih. Sirovost filma, brutalnost i nelagodni naturalizam, zajedno sa napadom na tabu porodičnih vrednosti i crnim humorom, učinilo je da film daleko odmakne od početne ideje dobijene preko pomenutog romana.

Šest hiljada dolara, koliko je bilo dobavljeno za film, nije bilo dovoljno, čak ni približno, tako da je Image Ten morao da pronađe dodatne investitore. Iznajmili su kuću na selu, koja samo što nije bila porušena, tako da su mogli da je oštete koliko god su želeli. (A opet, ona je kao takva ostala tu još godinama sa lutkama leševa i protagonista da privlači pažnju lokalnih klinaca.) Čitava ekipa je živela u njoj tokom snimanja, delom i zbog toga da bi sačuvali opremu. Nisu imali pijaću vodu, kupali su se u potoku, i nosili kofe sa vodom nazad do kuće. Spavali su u vojničkim vrećama, na podu. Ipak, spavali su prilično malo, tek nekoliko sati dnevno, jer je svako od „glumaca“ imao svoje dnevne posle, posle kojih su snimali svoje scene, kao i tokom vikenda i praznika.

„Nigh“ je uglavnom snimljen u sekvencama, što objašnjava zašto je dolazilo do intenziteta i zlokobnosti koji su se gradili tokom priče – i verovatno zašto su izbijali sve više u kasnijim scenama. Priča nije sadržala nikakvu zaokruženu formu tokom snimanja: Romero je i dalje imao samo polovinu napisanog scenarija i kada je snimanje filma počelo. Isto se odnosilo na scenu: svi su pomagali sa šminkom, osvetljenjem, dekorom. Ovoliko godina kasnije teško je razaznati ko je šta radio na filmu, tako da se čitava konstrukcija filma deli na „ekipu“ kao jedno biće, i na Romera, ako je nešto za šta je sam reditelj zaslužan.

A on nije žurio. Situacija je bila takva, za tadašnje uslove nesvakidašnja, da „Nigh“ nije imao nikakav rok jer je oprema koju su imali bila u njihovom ličnom vlasništvu. Svi su radili bez razmišljanja koliko sati rade, osim Romera, ozloglašenog perfekcioniste, koji je dvadeset i četiri časa radio na montaži. Za devedeset i šest minuta, „Night“ sadrži skoro 1.100 rezova, sasvim prirodan broj za savremeni Holivud, ali nadrealna stvar za film sa mikro budžetom. Jedinstveni izgled filma dolazi iz prostog razloga: kolizija mikro budžeta sa visokobudžetnom satnicom. Isto se dogodilo i sa muzikom. Bila je u javnom vlasništvu, ali je ekipa uspela da učini od nje kao da se po prvi put čuje na filmu.

Snimanje je trajalo devet meseci, post-produkcija pet. Završeni produkt nije odgovarao standardima Holivuda jer nije izgledao profesionalno. „Night“ ima više poteškoća, posebno oko kontinuiteta i kretanja po prostoru, ali o njima ne treba pisati posebno jer nisu posebno oštetili film. Ali ima i jednu veliku zamerku, a to je ograničenje kamere i glumaca, na šta može da se posmatra kao i na nešto što unapređuje realnost filma. Mada i ne mora. Međutim film je shvaćen ozbiljno, prodrmao je filmsku industriju, i razneo holivudsko uverenje superiornosti, dokazom da je moguće i nezavisno od njega stvoriti film.

Priča se da „Night“ do danas ostaje, prema prodatim kartama, najuspešniji nezavisni film u istoriji i da je ostao u bioskopima deset godina, kao i da nikada nije nestao sa marketinške strane video kaseta. To nikada neće moći da se zna zasigurno jer je dokumentacija o zaradi čudnim putem nestala. Tužen je distributer i dosta se toga oko njega dešavalo, ali nećemo sada da gubimo tekst i na to. Dogodio se i požar u magacinu gde su bili originali.

„Night“ je menjao naslov dva puta pre nego je završen. Zvao se „Night of Anubus“, zatim „Night of the Flesh Eaters“ (naslov pod kojim sam ga ja odgledao 1985-e godine), sve dok producenti filma „The Flesh Eaters“ nisu zapretili tužbom. U žurbi da unesu novi naziv, propustili su najbitniju stvar, a to je zakonska zaštita autorskih prava, tako da je „Night“ postao dostupan i vlasništvo javnosti.

Prvo američko prikazivanje filma samo je prošlo pristojno, dok ga je kritikla smatrala odvratnim. Ali ga je zato evropska kritika shvatila. I „poludela“ za filmom. Warholovo društvo bilo je ono koje je zvanično prvo „otkrilo“ kvalitet filma u Americi. Počele su da izlaze i kritike kako je „Night“ strašniji od filma „Psycho“, a da je pri tom i „umetnički“ film.

Monohromni izgled filma bio je ključ uspeha. „Night“ je bio, skoro, poslednji film koji je snimljen u tako staromodnom izgledu, ali ga je upravo taj izgled i crno bela tehnika učinio „stvarnijim“ od savremenih. Boja je već bila norma, ali se išlo na crno belu tehniku ukoliko je neko želeo njom da iskaže mračni socijalni realizam ili istinitu priču.

Evropljani su otkrili i političku izjavu filma, što je bilo neizbežno. „Night“ je pušten u toku ozloglašene godine u SAD-u, kada je tenzija koja se gradila tokom prethondih godina eruptirala u vatri i krvoproliću: 1968-a godina odvijala se kao jedan dugi film strave i užasa, sa logikom košmara, bez objašnjenje ili sretnog kraja. Šok je započeo januara meseca sa Tet Ofanzivom, iznenadnim napadom Svernog Vijetnama i Vietkonga na stotinak gradića Južnog Vijetnama. Tet je time preneo nezamislive uznemirujuće slike na dnevnoj televiziji, sa najozloglašenijom u kojoj policajac izbliza puca u glavu zatvoreniku: „Pucaj im u glave!“ govorile su vođe potere u „Night.“ 1968-e godine došlo je do mobilizacije u Americi, sa ratom koji se činio sve više opasnim, bespotrebnim i mučnijim nego i jedan ranije. Marta meseca pobesnele američke trupe masakrirale su više od trista civila, uglavnom žene i decu, u My Laiu. Vojska je uspela da prikrije to sve do novembra 1969-e godine, čineći od njih samih podlace i mesare.

U međuvremenu, 50 hiljada demonstranata demonstriralo je ispred Pentagona između oktobra 1967-e godine i marta 1968-e. Policija ih je uklonila nasilno. Tog proleća, napredna ličnost Martin Luther King i Robert Kennedy, obojica veliki zagovornici mira, ubijeni su pod nerazjašnjenim okolnostima. Kingova smrt izazvala je pobunnu širom Amerike. Pet nedelja pre nego je „Night“ doživeo premijeru, policija Čikaga je gasom i palicom razbila mirne demonstracije ispred demokratske Konvencije 1968-e godine. Do Novembra, ratoljubitelji su pobedili: Nikson je bio odabran za predsednika.

Romerove sopstvene izjave o tome šta je planirano filmom ne treba uzimati za ozbiljno. One su se razvijale i rasle onako kako je reputacija filma narastala, što je sasvim normalno za jedan film i jednog mladog reditelja. Ipak, „Night“ je njegova kreacija, pre svega, njegova ideja, a kao dokaz da nije bila slučajnost, slična ideja se razvijala i preko ostalih filmova „Dawn of the Dead, „Day of the Dead“, „Martin“ i „The Crazies“.

Ipak, neki od „slučajnih“ momenata filma, dobili su ključnu reč kritike, nešto na šta Romero nije mogao da računa, niti da očekuje. Glavni elemenat koji je usrećio kritičare bio je Ben, glavni protagonista filma, obojene kože, dok su svi ostali akteri potere svetle puti.

Odmah treba da se razume da je uspeh filma čista slučajnost. Romero nije mogao nikako da predvidi šta će i koliki će značaj film doneti, pre svega što je danas poznata čitava istorija nastanka filma, kao i činjenica da nije postojao završeni scenario. Čitava ideja nije bila iskristalisana u njegovoj glavi, tako da je ovaj klasik nastao sasvim slučajno, što nikako ne umanjuje njegovu vrednost. Međutim i kritičari su dolazili do pogrešnih zaključaka. „Ako je potera bela, a Ben crn, to onda znači ovo.“ Ali ne, nije značilo „to.“ I to je još jedna od slučajnosti filma.

Scenario je bio napisan, uloga Bena, pre svega namenjena belom glumcu. Ispostavilo se da glumac koji je trebalo da ga igra, belac, nije bio u mogućnosti da prihvati ulogu te je Romero, u brzini, dao prvom sledećem koji je imao nešto malo glumačkog iskustva. O boji kože nije razmišljao, i zato nije uveo ni jednu izmenu u tekstu, nešto za čim je kasnijih godina žalio. Kao dokaz tome jeste antagonizam između dvojice glavnih protagonista (Harrya i Bena) gde jedan ni jednog trena ne upotrebljava rasističke opaske, tako popularne tih godina, niti iko od likova obraća pažnju na boju kože glavnog junaka (nešto što bi šezdesetih sigurno bilo pomenuto, makar radom očima ili mimikom na licu.)

Romero je oduvek izjavljivao da nisu unajmili Jonesa kako bi preko njega dali svoju izjavu. Crnci jesu bili korišćeni za reklame od strane studija koji je finansirao film i preko njih rugali su se Holivudu koji je koristio crne glumce samo u filmovima sa rasističkom tematikom. Sa druge strane, na film može da se gleda kao na grupu ljudi kojima boja kože nije ni od kakvog značja, što bi onda predstavljalo ogroman korak u istoriji kinematografije. Romero se seća kada je pokušavao da proda film, svi su savetovali da ubaci neki komentar i scene u kojima se stavlja akcenat na crnca. Odbijao je. Sam Jones rekao je sledeće: „Jedna od divnih stvari u vezi te grupe ljudi je da im problem nikada nije bio na pameti. Nikada mi nije palo na pamet da sam unajmljen zato što sam crnac. Ali mi jeste palo na pamet da će to što sam crnac dati drugačiji istorijski elemenat filmu.“

Uspeo je da uveri Romero da njegov lik ne mora da govori prostačkim jezikom i lično je Bena pretvorio u smirenog, suptilnog lika kakav je ostao do kraja filma. Ipak, bilo je naivno od stvaraoca ako su mislili da ukoliko njima nije važna boja protagoniste, da neće biti važna i publici. Kritičari su našli najveću zamerku u onome što sam maločas pomenuo, da je prosto nerealno da ni jednog trena u svađi ne dođe do rasističkog napada. A tu je i taj kraj. Jones tvrdi da je on njegova ideja, a on je je tek bio od ogromnog rasističkog značaja.

Izmenađenje publike našlo se u neskriveno u sceni kada Ben izvlači Harrya iz podruma i udara ga i obara na podu. Nenamerno ili ne, rasistički tonovi ostaju upečatljivi sa njom jer šezdesetih godina publika nije navikla da gleda napad crnca na belca. Bili beli ili crni, našli smo se Benovoj strani, ali se pojavilo i nekakvo muko sažaljenje prema Harryu. Zar se većina nije zabrinula da se od velikog užasa možemo ponašati više kao on nego kao Ben?

Još jedan pomak od klišea bio je i Harry, čija je odbojna ličnost, zaprepastila gledaoce, obzirom da je glava porodice oduvek prikazivan kao dobroćudan i dobronameran, ali pre svega pravedan lik. Samim tim, svako iz publike staće uz Bena. Kritika koja često priča o filmu gotov da ne pominje i lik Harrya koji je od suštinske važnosti za film, koliko i sam Ben. Romero je shvatio da će savremena publika u liku Harrya prepoznati svoje zadrte roditelje i okrenuti se Benu koji je bio više poput „njih.“

Treba pomenuti i strahove samog Romera da bi se shvatio još jedan značaj filma „Night.“ Romero je dete pedesetih koje je odrastalo pod pritiskom i pretnjom apokalipse od H-bombe, posebno u njegovom rodnom Pitsburgu, koji je navodno bio meta broj jedan za odstrel Komunistima. U školi su imali česte vežbe u slučaju napada i česta skrivanja pod stolom ili odlaska u podrum. Najosnovnije je bilo ono što su zapamtili od učiteljica: „BEZ UPOZORENJA!“ Romero pamti i propagandu da će Komunisti pobiti njihove roditelje i da kuća mora da bude dobro obezbeđena sa još bolje zabarakadiranim prozorima. Podrum u „Night“ izgleda upravo onako kako su podrumi pedesetih godina širom Amerike bili opremljeni. Iako je film ulazio u sedamdesete, duh pedesetih bio je jasan.

Scena „večere“ u filmu bila je prva koja je realno prikazala kanibalizam. Najpre je distributeri nisu hteli, povezivajući je sa tadašnjim ubistvom Kenedija i da niko neće hteti da gleda takve gadosti, da bi se predomisli i tražili da se još više prikaže i doradi, nešto što je Romero i uradio, te uključio sav materijal koji je imao. Ne treba zaboraviti da je te godine po prvi put i američka javnost preko TV ekrana gledala brutalne snimke vijetnamskog rata. Bilo je vreme da se prekine sa cenzurom na filmu. Što je Romero i uradio.

Romero je često obrađivao teme porodičnog nasilja. U filmovima „Creepshow“ i „Monkey Shines“, deca su ubijala tiranine od roditelja kako bi vratili kontrolu nad svojim životom. U „The Craizes“ otac, ljubomoran na svoju ćerku koja počinje da izlazi, završava tako što je siluje. U „Martinu“ čovek koji je usvoji mladića probija ga kolcem. U „Night“ Keren ubija i jede svoje roditelje. Neki su to shvatili kao bunt mladih koji više nemaju ni trunku poštovanja prema svojim roditeljima. Keren je bila devojčica šezdesetih, dok su njeni roditelji deca pedesetih. Zanimljiva je opaska u jednom bioskopu pred ubistvo roditelja kada je neko rekao: „Tišina sada! Mi ubijamo.“ Drugi su samo zaobišli scenu smatrajući da su roditelji zaista deo prošlosti i da je sasvim logičan sled da ih dete prevaziđe. Tako da je scena u kojoj Karen ubija oba roditelja postala kultna scena sama za sebe u jednom kultnom filmu.

Duane Jones tvrdi da je bila njegova ideja da se film završi ubistvom Bena, kao što smo već pomenuli prethodno, i da je odbijao prethodne krajeve za koje smatra da bi bili pročitani rasistički, kao onaj u kojem ga Barbara spašava. „Uverio sam Georgea da bi zajednica crnaca radije da me vidi mrtvog nego spašenog, nakon svega što se izdešavalo, na otrcan i simboličan način.“ Samim tim kraj je šokantniji zbog još jedne okolnosti. Kada je Romero krenuo za Njujork da prodaje film u kolima je saznao preko radia za ubistvo Kinga i odmah pomislio kako „Night“ neće moći nigde da se prikazuje. Jasno, veza sa ubistvom ne postoji, ali su ostale vođe crnaca, Medgar Evers i Malcolm X već bile ranije ubijene, a da se govorimo o masovnim linčovanjima.

Na kraju, ispalo je da je obojena publika očekivala i predviđala pogubljenje Bena i da je to prihvaćeno kao normativ završetka priče. Samim tim je kraj doživeo brojna politička i rasistička tumačenja.

Završetak koji je snimljen ispao je znatnije rasistički od onog u scenariju u kojem šerif shvata grešku i izjavljuje: „Šteta... greška... jedina koju smo imali u toku noći.“ Nema kuka, nema lomača. Film ovako prelazi preko rečenice što ostavlja utisak da su bele ubice znale šta su učinile i da ne reaguju na svoje zlodelo.

Mesarske kuke odjekuju događajima u Vijetnamu. Njima i žicama američki vojnici su vukli leševe neprijatelja. Tako i dolazi do najporažavajućeg momenta filma, a to je odjavna špica i ono što se nalazi ispod nje. U filmu nije bilo ničeg komičnog, ničeg opuštajućeg, ničeg sretnog, zadovoljavajućeg, a onda kada je došla špica, logičan deo odmora živaca, ni tu ne dolazi do popuštanja. Neki su se u publici smejali od neverice u šta gledaju, dok su drugi zanemeli, izgledajući kao da će svakog trena povraćati.

Onda dolazi do ključne scene kada se prikazuje Ben na lomači, junak filma, kao još samo jedan u nizu spaljenih, neko nakon koga neće ostati nikakav zapis o njegovim mukama, neće biti sahrane, niti skupa onih koji su ga voleli, nema nade niti pravde.

I to je suština filma „Night of the Living Dead.“ Nema nade niti pravde.

Tako.

Žanr:Strava i Užas
Godina:1968
Reziser:George A. Romero
Producent:Karl Hardman, Russell Streiner
Scenario:George A. Romero, John A. Russo
Uloge:Duane Jones, Judith O'Dea, Karl Hardman, Marilyn Eastman, Keith Wayne, Judith Ridley, Kyra Schon
Uzrast:R
Studio:The Walter Reade Organization
Zemlja:United States
Jezik:Engleski
Trajanje:96 minuta (originaln
Podeli:



Preporucujemo

Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...