Sumrak bogova ostaje podsticajno i trajno aktualno ostvarenje i zbog načina na koji haos o kojem priča i ilustrira narativnim i vizualnim procesom jedan od najpoznatijih filmova Luchina Viscontija. Sumrak bogova (La caduta degli dei, 1969), koji je u engleskom govornom području poznatiji pod distributerskim nazivom The Damned (Prokleti), takođe je jedan od vrhunskih primera rediteljeve zaokupljenosti nemačkom kulturom, kao prvi u svojevrsnoj nemačkoj trilogiji, nastavljenoj delima Smrt u Veneciji (1971) i Ludwig (1972), pri čemu je, za razliku od druga dva, u ovom filmu reč o rediteljevoj slici zloupotrebe i negacije te velike kulture čiji je bio trajni privrženik.
Scenom Bergerove imitacije Marlene Dietrich, odnosno njenog lika iz Sternbergova Plavog anđela, što je sve pridonelo interesu publike, kao i obično sklone utaživanju najnižih strasti, dovedene do retoričkog vrhunca, ali i jednoznačna ilustriranja u vrlo dugoj sekvenci legendarne i ozloglašene Noći dugih noževa te kroz frojdističke interpretacije porodičnih odnosa koje vrhunac doživljavaju u završnoj sceni, kada nakon što je silovao majku (Ingrid Thulin), Martin (Helmut Berger) priređuje njeno sablasno venčanje s ljubavnikom (Dirk Bogard), nakon koga novovenčani par počini samoubistvo.
Žanr: | drama |
Godina: | 1969 |
Reziser: | Luchino Visconti |
Scenario: | Nicola Badalucco, Enrico Medioli |
Uloge: | Dirk Bogarde, Ingrid Thulin, Helmut Griem |
Uzrast: | R |
Award: | Nominovan za Oscara, 10 nagrada i 6 nominacija |
Studio: | Ital-Noleggio Cinematografico, Praesidens, Pegaso Cinematografica |
Zemlja: | Italija |
Jezik: | italijanski, nemački |
Trajanje: | 156 minuta |