•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Holivudska crna lista

Holivudska crna lista (engleski: Hollywood blacklist), u širem obliklu poznatija i kao Crna lista zabavne industrije (engleski: Entertainment industry blacklist) je naziv za listu američkih scenarista, glumaca, režisera, producenata, muzičara i drugih zabavljača i umetnika kojima je sredinom 20. vijeka bilo zabranjeno zapošljavanje zbog njihovih stvarnih ili navodnih radikalno levih političkih pogleda, odnosno povezanosti sa Komunističkom partijom SAD i organizacijama koje su se smatrale pro-sovjetskim, komunističkim ili subverzivnim. Deo osoba koje su se našle na listi su zaista imale levičarske i komunističke poglede; deo se na listi našao jednostavno zato što je iz principa podržavao pravo svojih kolega na slobodu izražavanja pa je zbog toga smatran njihovim istomišljenicima; deo su lažno optužili, odnosno "prokazali" njihovi kolege iz straha ili ličnih motiva. Iako se po trajanju i posledicama teško može meriti sa nekim sličnim fenomenima u svetu tadašnjeg vremena, zbog ogromnog uticaja na Hollywood, a kasnije i samog holivudskog uticaja na svetsku popularnu kulturu, se danas smatra jednom od najpoznatijih čistki 20. veka.

Holivudska crna lista nikada nije postojala u formalnom obliku, ali se njen početak vezuje za rane makartističke progone odnosno odbijanje deset holivudskih scenarista i producenata - tzv. Holivudske desetorice - da svedoče pred kongresnim Odborom za neameričke aktivnosti. Dan nakon tog događaja, 25. novembra 1947. je Filmsko udruženje Amerike, organizacija koja okuplja holivudske poslodavce, dala Waldorfsku izjavu kojom se obavezuje da Holivudsku desetoricu više nikada neće angažovati za svoje projekte. 22. juna 1950. je objavljen antikomunistički pamflet pod imenom Crveni kanali u kome su navedena imena 151 "crvenih fašista" zaposlenih pretežno u radio i televizijskoj industriji; najveći broj tih osoba je nedugo potom otpušten sa svojih radnih mesta, odnosno prestao je biti angažovan. Holivudska crna lista je de facto prestala postojati kada je godine 1960. Dalton Trambo, jedan od članova Holivudske desetorice, javno angažovan za pisanje scenarija za filmove Spartak i Exodus.


Istorijska pozadina
Nastanak holivudske crne liste svoje korene ima u specifičnim ekonomskim i političkim okolnostima u kojima su se našli SAD i svet 1930-ih i 1940-ih, pre svega u dubokoj krizi koja se videla kroz Veliku depresiju a nakon toga je bio i drugi svetski rat. Naglo osiromašenje širokih slojeva stanovništva koje je početkom 1930-ih usledilo nakon sloma njujorške berze je kod velikog dela tadašnje američke inteligencije, uključujući vodeće književnike i umetnike, stvorio uverenje kako kapitalizam nema budućnost i da se treba okrenuti novim društveno-ekonomskim modelima, uključujući socijalizam koji se tada praktikovao u SSSR-u. Jačanje fašizma u Evropi, protiv koga su se beskompromisno odredili komunisti i radikalni levičari je takođe mnoge od njih približilo komunističkoj ideologiji. Iz tih krugova se regrutovao veliki broj kadrova u tadašnjem Hollywoodu, kao i među jevrejskim i antifašistički raspoloženim izbeglicama iz Evrope prognanim od strane nacističkog i drugih fašističkih režima.

Gledanje holivudskih filmova je tih godina postalo izuzetno popularano, a za mnoge i jedini, oblik zabave u SAD koji je nudio trosatni beg od sve sumornije stvarnosti; zbog toga se duboko urezalo mišljenje da holivudski filmovi predstavljaju izuzetno moćno sredstvo propagande i ideološke indoktrinacije širokih masa. Tome je poprilično doprinelo masovno angažovanje pisaca i umetnika od strane Rooseveltove administracije za populariziranje New Deala, a čemu je američka levica, uključujući i mnoge holivudske ličnosti dala značajan doprinos, prepoznavši u nekim elementima tog programa naznake socijalističke budučnosti.

S druge strane su svi ti procesi u desničarskom i antikomunističkom delu javnosti postepeno stvarali utisak kako Hollywoodom upravljaju komunisti, odnosno kako američka filmska industrija predstavlja leglo "subverzivnih" i "antiameričkih" elemenata. Prva nastojanja da se ta "zavera" raskrinka datira s kraja 1930-ih kada su antikomunistima značajan propagandni adut postao krah demokracije i Crveni teror u u španskom građanskom ratu, a nešto kasnije i pakt Molotov-Ribbentrop koji je mnoge tadašnje intelektualce okrenuo protiv SSSR-a i komunističke ideologije. To je godine 1938. potaklo Martina Diesa, demokratskog kongresmena iz Teksasa i predsednika nedavno osnovanog HUAC-a, da počne istraživati ono što je nazvao "komunističkim uticajem" u Hollywoodu. Godine 1940. su rezultati istrage, temeljene na svedočenju bivšeg komuniste Johna L. Leecha, "procurili" u javnost te su se među ličnostima optužene za komunističke simpatije našle tada izuzteno popularne zvezde kao Humphrey Bogart, James Cagney i Fredric March. Dies je celi skandal tada "smirio" organiziravši "privatnu audiciju" sa svim osobama sa liste, pa je nakon nje objavio kako su ga one "lično uverile" da nisu niti su ikada bili komunisti. Godinu dana kasnije je Walt Disney, nakon što je njegov studio pogođen štrajkom animatora, objavio oglas u Varietyju, optuživši za to "komunističku agitaciju". Iste je godine je kalifornijski državni senator John Tenney na čelu državnog Odbora za neameričke aktivnosti je, reagirajući na Disneyev oglas, pokrenuo istragu protiv "Crvenih u filmovima", ali je ona brzo ugašena zbog negativne reakcije javnosti.

Dalja nastojanja da se napadne "crveni Hollywood" je već krajem 1941. u korenu sasekao ulazak u SAD u drugi svetski rat, odnosno novostvoreno savezništvo SAD i SSSR. Hollywood je zdušno sve svoje kreativne i druge resurse stavio na raspolaganje Rooseveltovoj vladi, odnosno ratnoj propagandi. Ti su napori, između ostalog, uključivali i nastojanje da se populariše ne samo rat nego i učestvovanje američkih saveznika; u tu svrhu su snimljeni filmovi kao Mission to Moscow u kojima je Hollywood eksplicitno veličao SSSR i Staljina. Oni su, između ostalog, za posledicu imale i naglo jačanje KP SAD koja je upravo za vreme drugog svetskog rata imala 50.000 članova, odnosno najveći broj u svojoj istoriji.

Nakon što je rat završio, nestalo je potrebe za američko-sovjetskim savezništvo, ali je utisak o Hollywoodu kao "pro-sovjetskoj" i "crvenoj" instituciji ostao, odnosno bio vešto korišćen od strane desničarskih političara koji su krajem 1940-ih napetosti izazvane izbijanjem hladnog rata iskoristili za raspirivanje antikomunističke histerije poznate kao Druga crvena ugroza. Nakon kongresnih izbora 1946. godine su dotadašnje Rooseveltove demokrate u oba doma Kongresa zamenili republikanci, a od kojih su mnogi bili neprijateljski raspoloženi prema Hollywoodu. To je ohrabrilo i mnoge od holivudskih desničara, okupljenih u Filmski savez za očuvanje američkih ideala (MPA) na čelu sa Disneyem da pokrenu propagandnu kampanju protiv "komunističkih" sadržaja u holivudskim filmovima.


Početak čistke (1947)
HUAC je u oktobru 1947. započeo javnu istragu s ciljem da utvrdi da li "komunistički agenti i njihovi simpatizeri" nastoje perfidno ubacivati svoju propagandu u holivudske filmove. Zbog toga su neke od istaknutih holivudskih ličnosti pozvane kako bi svedočile o tome. Pozivu su se odazvali Disney i Ronald Reagan, tadašnji predsednik vodećeg glumačkog sindikata Screen Actors Guild (SAG). Prema njihovim tvrdnjama, kao i tvrdnjama glumca Adolphea Menjoua, komunistička pretnja u Hollywoodu je bila stvarna. Nasuprot tome je još u septembru 1947. grupa levih i liberalno orjentisanih holivudskih ličnosti, kao Bogart, Lauren Bacall, John Huston i Danny Kaye, organizirala Odbor za Prvi amandman nastojeći da brane pravo svojih kolega na slobodu mišljenja i izražavanja, te je došla u Hollywood kako bi demonstrirala protiv nastojanja vlade, odnosno Kongresa da započne progon filmskih umetnika.

HUAC je za potrebe istrage napravio listu od 43 svedoka, a za mnoge od njih se znalo ili pretpostavljalo da su bili članovi ili simpatizeri KP SAD (uključujući i Reagana, koji je 1940-ih preobratio u desničara). 19 osoba sa liste je izjavilo da se neće odazvati pozivu; njih 11 je svejedno pozvano. Među predviđenim pitanjima se nalazila i poznata fraza "Da li ste sada ili ste ikada bili član komunističke partije"? Od 11-orice "neprijateljskih svedoka" saslušanju održanom 24. oktobra 1947. se jedino odazvao nemački emigrantski književnik Bertolt Brecht. Ostalih deset su odbili da svedoče, smatrajući da celi postupak krši njihova ustavna prava na temelju Prvog amandmana, pa su umesto svedočenja nastojali pred odborom da pročitaju unapred pripremljene izjave kojima HUAC-ov postupak napadaju kao "neustavan". HUAC je na to reagovao optuživši ih za nepoštovanje Kongresa, a za što je bila zaprećena zatvorska kazna.

Tokom samog saslušanja, nastojeći u korenu da saseku bilo kakve pomisli o "crvenom Hollywoodu", reagovao je jedan od svedoka - predsednik MPAA Eric Johnston - i to tako što je objavio da "nikada ne bi zaposlio nijednog dokazanog ili priznatog komunistu jer su oni remetilačka snaga". 17. novembra je reagovao SAG odlukom prema se kojoj svi njegovi funkcioneri moraju zakleti da nisu komunisti. 24. novembra je, pak, Predstavnički dom sa 346 glasa "za" i 17 "protiv" prihvatio prijedlog da se Holivudska desetorica osude na zatvorsku kaznu. Sljedećeg dana je u njujorškom hotelu Waldorf-Astoria održan sastanak funkcionara vodećih holivudskih studija nakon koje je pročitana izjava kojima se vodeći studiji obavezuju da će otpustiti, odnosno neće angažovati članove Holivudske desetorice sve dok protiv njih ne skine optužnica zbog nepoštovanja Kongresa, odnosno oni sami izjasne da nisu komunisti. Tako je, u neformalnom smislu, stvorena prva holivudska crna lista.


Nastavak čistke (1948 - 1950)
Početkom 1948. su članovi Holivudske desetorice i formalno osuđeni na jednogodišnje zatvorske kazne zbog nepoštivanja Kongresa. Nakon niza neuspelih žalbi, njihovi su advokati celi slučaj dostavili Vrhovnom sudu. U žalbi je bio priložen i amicus curiae koji je potpisalo 204 holivudskih ličnosti. Međutim, Vrhovni sud je odbio da razmatra žalbe, a Desetorica su godine 1950. poslana na izdržavanje kazne. U septembru 1950. je Edward Dmyrtryk, jedan od članova Desetorice, odlučio da će ipak priznati da je bio komunista i da će sarađivati sa HUAC-om. Nakon toga je pušten iz zatvora, pa je sledeće godine svedočio i pokazao svoje partijske drugove. Holivudski studiji su nakon toga odmah angažovali, pa je tako postao i prva osoba koja je izbrisana sa crne liste.

Njegovi dotadašnji pobornici su, međutim, sami dobili nove probleme, jer su potpisi na amicusu curiae poslužili za stvaranje novih, odnosno proširenje neslužbene crne liste. Tu su se prvenstveno istakle desničarski i antikomunistički nastrojene nevladine organizacije i grupe za pritisak. Među njih je tako spadala Američka legija, koja je okupljala desničarski orijentisane ratne veterane; ona je godine 1949. objavila popis od 128 imena vodećih holivudskih ličnosti optuženih da su komunisti; mnoga od tih imena su prestala biti angažovana od studija, a među kojima je najpoznatije poznata dramatičarka i scenaristica Lillian Hellman.

Jednu takvu grupu je predstavljala i American Business Consultants Inc., osnovanu 1947. a za koju se tvrdilo da je vode "bivši agenti FBI". Ona je objavljivala nedeljni bilten pod imenom Counterattack, a podaci i tvrdnje koje su se nalazile u njemu su mnogim istoričarima kasnije poslužili za špekulacije da je u pitanju bila najobičnija prikrivena filijala FBI, odnosno desničarski raspoloženih članova HUAC-a čije su inače poverljive informacije "curile" preko stranica biltena. Od svih tih biltena je najpoznatiji onaj objavljen 22. juna 1950. koji je postao poznat po članku pod imenom Red Channels (Crveni kanali). On je sadržao imena 151 osobe za koje se tvrdilo da su komunisti i komunistički simpatizeri; te su ličnosti uglavnom bile zaposlene u radio i televizijskoj industriji, dotada manje pogođenim čistkama nego Hollywood. Pamflet je tamo izazvao sličan efekt kao HUAC-ova saslušanja u Hollywoodu - mreža CBS je iste godine ustanovila praksu prema kojoj je svaki radnik bio dužan da položi zakletvu odanosti SAD.


Intenziviranje čistke (1951 - 1956)
Na kongresnim izborima 1950. su demokrate su smenile republikance, i sledeće godine zajedno sa Kongresom preuzeli i nadzor nad HUAC-om. Međutim, progoni levičara ne samo da nisu prekinuti, nego su se intenzivirali zbog sve veće eskalacije hladnog rata vezanog uz komunističko preuzimanje Kine i korejski rat. HUAC je iste godine ponovno pokrenuo saslušanja, odnosno istragu holivudskih komunista i njihovih simpatizera.

Većina pozvanih svedoka je u novoj, daleko neprijateljskijoj atmosferi, pokazala manje volje za otporom. Svedoci koji su odbili svedočiti su, u nastojanju da izbegnu zatvorske kazne zbog nepoštivanja Kongresa, pozivali na Peti amandman koji je zabranjivao svedočenje protiv samog sebe; iako članstvo u KP SAD tada nije bilo ilegalno niti samo po sebi predstavljalo krivično delo, time su u mnogo čemu potvrdili navode onih koji su ih smatrali subverzivnim kriminalcima. Većina nekooperativnih svedoka se odmah našla na "crnoj listi"; s druge strane se na tim saslušanjima stvarala i tzv. "siva lista" (graylist), sastavljena od osoba koje nisu pozvane na svedočenje, ali koje se tek spominjalo kao moguće komuniste i njihove simpatizere. Osobe sa "sive liste" su ponekad imale nešto drukčiju sudbinu od osoba sa "crne liste", te su umesto otpuštanja degradirani i premešteni na mesta sa kojima ne bi toliko skrivali pažnju javnosti; kao primer se često navodi tzv. Poverty Row, odnosno odeli filmskih studija specijalizovanih za niskobudžetne filmove.

Među svedocima koji su pristali sarađivati sa HUAC-om je, pak, bilo malo onih koji su to koristili kao priliku da protestvuju protiv celog postupka. Larry Parks, koji je priznao da je komunist i prokazao svoje kolege, izjavio je da to čini protiv svoje volje, te je odmah nakon toga završio na crnoj listi. Lionel Stander, naveden u njegovom svjedočenju, je jedan od retkih koji je u svedočenju direktno napao HUAC i optuživši ga za lov na veštice. Ostali glumci i holivudski profesionalci su, međutim, pokazali mnogo više volje da podkazuju svoje kolege; tu su se posebno istakli scenarista Bud Schulberg i režiser Elia Kazan.

Čistka je svoj vrhunac doživela oko 1952. godine, kada se više nije odnosila samo na uklanjanje "problematičnih" ličnosti iz Hollywooda, nego je sadržala i svojevrsni damnatio memoriae od strane holivudskih studija. Tome je pripomogao i scenaristički sindikat Screen Writers Guild - koga su dve decenije ranije bili osnovala tri buduća člana Holivudske desetorice - donevši odluku kojom se studijima dozvoljava da "sa ekrana obrišu" imena svih osoba na crnoj listi. To je značilo da oni mogu koristiti njihove originalne scenarije, ali bez navođenja imena autora. U istom periodu su se antikomunističkoj hajci službenih i poluslužbenih organizacija priključili i tabloidni novinari poput Waltera Winchella, Hedde Hopper, Victora Riesela, Jacka O'Briana i Georgea Sokolskog koji su u svojim člancima i radio-emisijama objavljivali glasine, sugestije i insinuacije o "crvenim" sklonostima vodećih holivudskih ličnosti.

Holivudske ličnosti su na antikomunističku histeriju reagovale na različite načine. "Pokazane" ili osobe navedene na "crnim" ili "sivim listama" su najčešće nastojale da se smesta "operu" od svih optužbi tako što su javno napadali SSSR i/li komunizam, odnosno nudili saradnju i vlastite talente desničarskim i konzervativnim organizacijama. U Hollywoodu se tada intenzivno počeo snimati veliki broj filmova eksplicitno desničarske, antikomunističke i antisovjetske orijentacije. Deo prozvanih je nastojao optužbe sa sebe skretati "prozivanjem" svojih kolega, eksplicitnom ili implicitnom saradnjom sa HUAC-ovim progoniteljima; u nekim slučajevima je došlo i do raspada pojedinih porodica, a kao takav slučaj se navodi scenarista Richard Collins koji se razveo od glumice Dorothy Comingmore.

Holivudske ličnosti koje su zadržale svoj nonkonformizam su, pogotovo nakon neuspeha nezavisno finansiranog i distribuiranog levičarskog filma Salt of the Earth, došle do zaključka kako im jedinu alternativu predstavlja egzil iz Hollywooda. Neki režiseri, kao Jules Dassin i Joseph Losey, su filmove nastavili da snimaju u Evropi, ali su i tamo neko vreme imali problema sa angažmanom svojih američkih kolega za svoje projekte; veliki deo "prozvanih" glumaca je karijeru nastavio u Meksiku, obično snimajući niskobudžetne filmove koji nisu izazivali pažnju. Scenaristi sa "crne liste" su je, pogotovo kada su uživali raniju blagonaklonost ili zahvalnost šefova studija, mogli nastaviti karijeru i u samim SAD, iako pišući pod pseudonimima ili kao svojevrsni pisci iz senke.


Smirivanje čistke (1956 - 1960)
McCarthyjeva kampanja "čišćenja" Amerike od "subverzivnih komunista" je doživjela svoj vrhunac 1954. godine, ali se iste godine tada protiv nje počela masovno okretati javnost, zabrinuta da je stvarna opasnost po američku demokraciju preuveličana i zloupotrijebljena kao izgovor za njeno potkopavanje. Trebalo je, međutim, proći neko vreme pre nego što će se taj stav odraziti i u Hollywoodu, odnosno dovesti do postepenog ukidanja "crne liste". Anti-makartističko raspoloženje Hollywooda se odražavalo pre svega kroz prilično implicitne reference na makartističke progone u pojedinim holivudskim filmovima iz tog perioda, među kojima se ističe vestern Johnny Guitar iz 1954. godine. Njih su, međutim, daleko češće pronalazili kritičari nego tadašnja javnost. Na dokovima New Yorka, mnogo poznatiji film snimljen iste godine, je od strane samog autora Kazana objašnjen kao odobravanje makartističkih progona i same holivudske crne liste, odnosno odluke da se imenuju komunisti tokom istrage.

Za razbijanje crne liste su pre svega zaslužne sudske parnice koje su pokrenule neke od žrtava "crne liste". Godine 1954. je glumac John Ireland uspeo dobiti sudsku nagodbu sa reklamnom agencijom Young & Rubicam zbog čijeg pritiska je ostao bez televizijskog angažmana. Tri godine kasnije je John Henry Faulk, radio-scenarista poznat po levičarskim pogledima i sindikalnoj aktivnosti, pokrenuo tužbu protiv agencije AWARE koja ga je optužila kao komunista i tako stavila na "crnu listu". Iako je postupak završen Faulkovom pobedom tek 1962. godine, imao je značajan uticaj na rušenje liste.

Iste je godine došlo do rušenja "crne liste" na američkoj televiziji. Alfred Hitchcock je tako Normana Llyoda angažovao kao pridruženog producenta svoje serije Alfred Hitchcock Presents. Sledeće je godine popularna glumica i pevačica Betty Hutton insistiralaje i uspela studio da nagovori da kao kompozitora svoje serije The Betty Hutton Show angažira kompozitora Jerryja Fieldinga, čije se ime nalazilo na listi.

Konačni slom "holivduske crne liste" je predstavljala objava režisera Otta Premingera koji je 27. januara 1960. objavio kako će Dalton Trambo, jedan od članova "Holivudske desetorice", biti angažovan kao scenarista filma The Exodus. Ta je odluka ohrabrila Kirka Douglasa, glavnu zvezdu i producenta istorijskog spektakla Spartacus da takođe angažuje Tramba kao scenarista. Angažman tako "problematične" osobe, koja se nikada nije eksplicitno odrekla svojih levičarskih pogleda niti zažalila zbog prkošenja HUAC-u, je dalje provođenje "crne liste" u drugim, odnosno manje razvikanim ili "blažim" slučajevima, učinila besmislenom. Pojedina imena koja su se našla na "crnoj listi" će, doduše, svoje prve holivudske angžmane dobijati tek nekoliko godina kasnije, odnosno sredinom 1960-ih, a neki od prognanih umetnika će se u Hollywood vratiti tek 1970-ih.


Posledice
S obzirom na neformalni karakter "crnih listi" kao i o tome da je taj fenomen današnjim istoričarima poznat prije svega po subjektivnim svjedočanstvima i naknadnim, često ideološki "obojenim", svedočanstvima prilično je teško utvrditi njene razmere i krajnje posledice.

Za mnoge od čistkom pogođenih umetnika je stavljanje na "crnu listu" predstavljalo težak udarac pre svega u ekonomskom, a potom i u ličnom smislu, s obzirom da su njihove odluke da odlaze ili ne odlaze u egzil, odnosno učestvuju ili ne učestvuju u "lovu na veštice" izazivali velike probleme te dovodili do kraja prijateljstava, ljubavnih veza i brakova. Neki od HUAC-ovih "prijateljskih svedoka", poput glumca Sterlinga Haydena kasnije su tvrdili da osećaju duboku grižu savesti zbog izdaje prijatelja, a pojedini istoričari spominju slučajeve osoba sa "crne liste" koje su izvršili samoubistvo ili umrli od posledica alkoholizma tumačenog kao posledica tadašnjih trauma. Za mnoge od osoba sa "crne liste", osim ako nije bila reč o istina talentovanim i etabliranim imenima, stavljanje na nju je predstavljalo de facto kraj holivudske karijere; kada je došlo do svojevrsne rehabilitacije 1960-ih, one su obično bile prestare ili nedovoljno važne da bi istisnula nova imena koja su se u međuvremenu nametnula studijima.

Iako je Hollywood čak i u periodu najvećih makartističkih progona nastavio snimati društveno kritične filmove - pri čemu se kao primer navodi poznati vestern Tačno u podne iz 1951. godine, čiji je scenarista Carl Foreman za vreme produkcije i sam pozvan pred HUAC - veliki deo istoričara smatra da je upravo u tom periodu američkom filmskom industrijom zavladao konformizam, odnosno nesklonost "talasanju", eskperimentiranju i novim idejama, a što će posebno do izražaja doći 1960-ih pre dolaska nove generacije, makartističkim progonima neizloženih filmaša tzv. Novog Hollywooda. Među holivudskim glumcima i vodećim ličnostima je "crna lista", pak, značajano obeshrabrila bilo kakav politički angažman lijeve orijentacije; malo tko se nakon kraja 1940-ih i početka 1950-ih usudio postati članom KP SAD ili iznositi simpatije za komunizam. To se odrazilo i na inicijative koje nisu morale imati komunistički karakter; u tom je periodu bilo primetno da tada rastući i popularni društveni pokreti kao pokret za građanska prava crnaca ili za zabranu testiranja nuklearnog oružja nemaju skoro nikakvu podršku od strane holivudskih ličnosti.

Takva se situacija promenila tek u sledećim decenijama, odnosno nakon burnih društvenih promena krajem 1960-ih i početkom 1970-ih. Sam Hollywood se, za razliku od drugih slučajeva, u svojim ostvarenjima nije previše osvrtao na taj period svoje istorije; delom zato što bi se implicitno priznalo da su njegovi predstavnici sledili tada već u američkoj javnosti kranje diskreditiranu ideologiju komunizma, odnosno da su učestvovali u čistkama prokazujući svoje kolege i prijatelje. Umesto toga se najviše nastojalo prikazati Hollywood kao kolektivnu žrtvu političke represije, odnosno jednog od glavnih neprijatelja konzervativnih, mračnih i reakcionarnih snaga u SAD. Taj je stav s vremenom evoluirao u danas duboko uvaženo mišljenje kako Hollywood predstavlja "savest" Amerike, odnosno da njegovi predstavnici imaju dužnost pomerati sve šta se smatra "progresivnim"; percepcija o levičarskom, odnosno radikalno levom Hollywoodu čija politička shvatanja bitno odudaraju od ostatka Amerike je danas isto onoliko izražena kao 1930-ih i 1940-ih kada je dala podlogu za makartističke čistke. S druge strane, desničarski ili za Republikansku stranku opredeljeni glumci, scenaristi i producenti danas često znaju tvrditi kako su prisiljeni kriti svoje političke poglede u strahu da ne izgube angžmane u korist svojih liberalnih i levičarskih kolega, pa se, pogotovo u poslednjih nekoliko decenija, počelo govoriti o novoj "holivudskoj crnoj listi", iako drukčijeg ideološkog predznaka.


Holivudska desetorica:
- Alvah Bessie, scenarista
- Herbert Biberman, scenarista i režiser
- Lester Cole, scenarista
- Edward Dmytryk, režiser
- Ring Lardner Jr., scenarista
- John Howard Lawson, scenarista
- Albert Maltz, scenarista
- Samuel Ornitz, scenarist
- Adrian Scott, producent i scenarista
- Dalton Trumbo, scenarista

Ostali:
- Hanns Eisler, kompozitor
- Bernard Gordon, scenarista
- Joan Scott, scenarista

Ličnosti stavljene na crnu listu između januara 1948. i juna 1950.:
- Ben Barzman, scenarista
- Paul Draper, glumac i plesač
- Sheridan Gibney, scenarista
- Paul Green, dramatičar i scenarista
- Lillian Hellman, dramatičar i scenarista
- Canada Lee, glumac
- Paul Robeson, glumac i pevač
- Edwin Rolfe, scenarista i pesnik
- William Sweets, radio-voditelj
- Richard Wright, pisac

Lista Crvenih kanala:
- Larry Adler, glumac i muzičar
- Luther Adler, glumac i režiser
- Stella Adler, glumica i nastavnica
- Edith Atwater, glumica
- Howard Bay, scenograf
- Ralph Bell, glumac
- Leonard Bernstein, kompozitor i dirigent
- Walter Bernstein, scenarista
- Michael Blankfort, scenarista
- Marc Blitzstein, kompozitor
- True Boardman, scenarista
- Millen Brand, pisac
- Oscar Brand, folk pevač
- Joseph Edward Bromberg, glumac
- Himan Brown, producent i režiser
- John Brown, glumac
- Abe Burrows, dramatičar i tekstopisac
- Morris Carnovsky, glumac
- Vera Caspary, pisac
- Edward Chodorov, scenarista i producent
- Jerome Chodorov, pisac
- Mady Christians, glumica
- Lee J. Cobb, glumac
- Marc Connelly, dramatičar
- Aaron Copland, kompozitor
- Norman Corwin, pisac
- Howard Da Silva, glumac
- Roger De Koven, glumac
- Dean Dixon, dirigent
- Olin Downes, muzički kritičar
- Alfred Drake, glumac
- Paul Draper, glumac i plesač
- Howard Duff, glumac
- Clifford J. Durr, advokat
- Richard Dyer-Bennett, folk pevač
- José Ferrer, glumac
- Louise Fitch (Lewis), glumica
- Martin Gabel, glumac
- Arthur Gaeth, radio komentator
- William S. Gailmor, novinar i radio komentator
- John Garfield, glumac
- Will Geer, glumac
- Jack Gilford, glumac
- Tom Glazer, folk pevač
- Ruth Gordon, glumica i scenaristica
- Lloyd Gough, glumac
- Morton Gould, pijanista i kompozitor
- Shirley Graham, spisateljica
- Ben Grauer, radio i TV voditelj
- Mitchell Grayson, radio-producent i režiser
- Horace Grenell, dirigent i muzički producent
- Uta Hagen, glumica i nastavnica
- Dashiell Hammett, pisac
- E. Y. "Yip" Harburg, tekstopisac
- Robert P. Heller, TV-novinar
- Lillian Hellman, dramatičarka i scenaristica
- Nat Hiken, pisac i producent
- Rose Hobart, glumica
- Judy Holliday, glumica
- Roderick B. Holmgren, novinar
- Lena Horne, pevačica i glumica
- Langston Hughes, pisac
- Marsha Hunt, glumica
- Leo Hurwitz, režiser
- Charles Irving, glumac
- Burl Ives, folk pevač i glumac
- Sam Jaffe, glumac
- Leon Janney, glumac
- Joe Julian, glumac
- Garson Kanin, pisac i režiser
- George Keane, glumac
- Donna Keath, radio glumica
- Pert Kelton, glumica
- Alexander Kendrick, novinar i pisac
- Adelaide Klein, glumica
- Felix Knight, pevač i glumac
- Howard Koch, scenarista
- Tony Kraber, glumac
- Millard Lampell, scenarista
- John La Touche, tekstopisac
- Arthur Laurents, pisac
- Gypsy Rose Lee, glumica
- Madeline Lee, glumica
- Ray Lev, klasični pijanist
- Philip Loeb, glumac
- Ella Logan, glumica i pevačica
- Alan Lomax, folklorist i muzikolog
- Avon Long, glumac i pevač
- Joseph Losey, režiser
- Peter Lyon, TV-sceanrista
- Aline MacMahon, glumica
- Paul Mann, režiser i nastavnik
- Margo, glumica i plesačica
- Myron McCormick, glumac
- Paul McGrath, radio glumac
- Burgess Meredith, glumac
- Arthur Miller, dramatičar
- Henry Morgan, glumac
- Zero Mostel, glumac
- Jean Muir, glumica
- Meg Mundy, glumica
- Lyn Murray, kompozitor i voditelj hora
- Ben Myers, advokat
- Dorothy Parker, pisac
- Arnold Perl, producent i pisac
- Minerva Pious, glumica
- Samson Raphaelson, scenarista i dramatičar
- Bernard Reis, računovođa
- Anne Revere, glumica
- Kenneth Roberts, pisac
- Earl Robinson, kompozitor i tekstopisac
- Edward G. Robinson, glumac
- William N. Robson, radio i TV scenarista
- Harold Rome, kompozitor i tekstopisac
- Norman Rosten, writer
- Selena Royle, glumica
- Coby Ruskin, TV režiser
- Robert St. John, novinar
- Hazel Scott, jazz i klasični muzičar
- Pete Seeger, folk pevač
- Lisa Sergio, radio-voditelj
- Artie Shaw, jazz muzičar
- Irwin Shaw, pisac
- Robert Lewis Shayon, bivši predsednik radio i TV sindikata
- Ann Shepherd, glumica
- William L. Shirer, novinar
- Allan Sloane, radio i TV-scenarist
- Howard K. Smith, novinar
- Gale Sondergaard, glumica
- Hester Sondergaard, glumica
- Lionel Stander, glumac
- Johannes Steel, novinar
- Paul Stewart, glumac
- Elliott Sullivan, glumac
- William Sweets, radio-voditelj
- Helen Tamiris, koreograf
- Betty Todd, režiser
- Louis Untermeyer, pesnik
- Hilda Vaughn, glumica
- J. Raymond Walsh, radio-komentator
- Sam Wanamaker, glumac
- Theodore Ward, dramatičar
- Fredi Washington, glumica
- Margaret Webster, glumica, režiser i producent
- Orson Welles, glumac, pisac i režiser
- Josh White, blues muzičar
- Irene Wicker, pjevačica i glumica
- Betty Winkler (Keane), glumica
- Martin Wolfson, glumac
- Lesley Woods, glumica
- Richard Yaffe, novinarka

Ostale ličnosti na crnoj listi iza juna 1950.:
- Eddie Albert, glumac
- Lew Amster, scenarist
- Richard Attenborough, režiser i producent
- Norma Barzman, scenarista
- Sol Barzman, scenarista
- Orson Bean, glumac
- Albert Bein, scenarista
- Barbara Bel Geddes, glumica
- Ben Bengal, scenarista
- Seymour Bennett, scenarista
- Leonardo Bercovici, scenarista
- Herschel Bernardi, glumac
- John Berry, glumac, scenarista i režiser
- Henry Blankfort, scenarista
- Laurie Blankfort, artist
- Roman Bohnen, glumac
- Allen Boretz, scenarista i tekstopisac
- Phoebe Brand, glumica
- John Bright, scenarista
- Phil Brown, glumac
- Harold Buchman, scenarista
- Sidney Buchman, scenarista
- Luis Buñuel, režiser
- Val Burton, scenarista
- Hugo Butler, scenarista
- Alan Campbell, scenarista
- Charles Chaplin, glumac, režiser i producent
- Maurice Clark, scenarista
- Richard Collins, scenarista
- Charles Collingwood, radio-komentator
- Dorothy Comingore, glumica
- Jeff Corey, glumac
- George Corey, scenarista
- Oliver Crawford, scenarista
- John Cromwell, režiser
- Charles Dagget, animator
- Jules Dassin, režiser
- Dolores del Río, glumica
- Karen DeWolf, scenarista
- Howard Dimsdale, writer
- Ludwig Donath, glumac
- Arnaud d'Usseau, scenarista
- Phil Eastman, cartoon writer
- Leslie Edgley, scenarista
- Edward Eliscu, scenarista
- Faith Elliott, animator
- Cy Endfield, scenarist i režiser
- Guy Endore, scenarista
- Francis Edward Faragoh, scenarista
- Howard Fast, writer
- John Henry Faulk, radio-zabavljač
- Jerry Fielding, kompozitor
- Carl Foreman, producent i scenarista
- Anne Froelick, scenarista
- Lester Fuller, režiser
- Bert Gilden, scenarista
- Lee Gold, scenarista
- Harold Goldman, scenarista
- Michael Gordon, režiser
- Jay Gorney, scenarista
- Lee Grant, glumica
- Morton Grant, scenarista
- Anne Green, scenarista
- Jack T. Gross, producent
- Margaret Gruen, scenarista
- David Hilberman, animator
- Tamara Hovey, scenarista
- John Hubley, animator
- Edward Huebsch, scenarista
- Ian McLellan Hunter, scenarista
- Kim Hunter, glumica
- John Ireland, glumac
- Daniel James, scenarista
- Paul Jarrico, producent i scenarista
- Sidney Kingsley, dramatičar
- Gordon Kahn, scenarista
- Victor Kilian, glumac
- Alexander Knox, glumac
- Mickey Knox, glumac
- Lester Koenig, producent
- Charles Korvin, glumac
- Hy Kraft, scenarista
- Constance Lee, scenarista
- Robert Lees, scenarista
- Carl Lerner, montažer i režiser
- Irving Lerner, režiser
- Lewis Leverett, glumac
- Alfred Lewis Levitt, scenarista
- Helen Slote Levitt, scenarista
- Mitch Lindemann, scenarista
- Norman Lloyd, glumac
- Ben Maddow, scenarista
- Arnold Manoff, scenarista
- John McGrew, animator
- Ruth McKenney, pisac
- Bill Meléndez, animator
- John "Skins" Miller, glumac
- Paula Miller, glumica
- Josef Mischel, scenarista
- Karen Morley, glumica
- Henry Myers, scenarista
- Mortimer Offner, scenarista
- Alfred Palca, scenarist i producent
- Larry Parks, glumac
- Leo Penn, glumac
- Irving Pichel, režiser
- Louis Pollock, scenarista
- Abraham Polonsky, scenarista i režiser
- William Pomerance, direktor animatorskog studija
- Vladimir Pozner, scenarista
- Stanley Prager, režisera
- John Randolph, glumaca
- Maurice Rapf, scenarista
- Rosaura Revueltas, glumica
- Robert L. Richards, scenarista
- Frederic I. Rinaldo, scenarista
- Martin Ritt, glumac i režiser
- W. L. River, scenarista
- Marguerite Roberts, scenarista
- Louise Rousseau, scenarista
- Jean Rouverol (Butler), glumica i spisateljica
- Shimen Ruskin, glumac
- Madeleine Ruthven, scenarista
- Waldo Salt, scenarista
- John Sanford, scenarista
- Bill Scott, glumac
- Martha Scott, glumica
- Joshua Shelley, glumac
- Madeleine Sherwood, glumica
- Reuben Ship, scenarist
- Viola Brothers Shore, scenarista
- George Sklar, dramatičar
- Art Smith, glumac
- Louis Solomon, scenarista i producent
- Ray Spencer, scenarista
- Janet Stevenson, pisac
- Philip Stevenson, pisac
- Donald Ogden Stewart, scenarista
- Arthur Strawn, scenarista
- Bess Taffel, scenarista
- Julius Tannenbaum, producent
- Frank Tarloff, scenarista
- Shepard Traube, režiser i scenarista
- Dorothy Tree, glumica
- Paul Trivers, scenarista
- George Tyne, glumac
- Michael Uris, pisac
- Peter Viertel, scenarista
- Bernard Vorhaus, režiser
- John Weber, producent
- Richard Weil, scenarista
- Hannah Weinstein, producent
- John Wexley, scenarista
- Michael Wilson, scenarista
- Nedrick Young, glumac i scenarista
- Julian Zimet, scenarista

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Podeli:



Preporucujemo

Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...