•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Ženski filmovi

To su najstandardizovaniji filmovi sa jasno predstavljenim tipom Vamp ili Čestite devojke, u kojem se uvek ogleda odnos između poroka i vrlina. Mnogi radovi o stereotipisanju žena u filmu uzimaju za svoju polaznu tačku monolitsko gledište medijijuma kao represivno i manipulativno: na taj način Holivud je smatran za fabriku snova koji proizvodi ugnjetački kulturni produkt. Razvoj ženskog stereotipa jeste bio svesna strategija holivudske mašinerije snova i potrebno je sa što manje slojeva predstaviti je publici koja se ne bi davila u dešifrovanju onoga što se pojavljivalo na ekranu, a ako neko nije imao šifre u svom radu to je upravo Holivud.

Ikonografija, kao specifična vrsta znaka ili skupa znakova, zasnovana na određenim konvencijama u holivudskim žanrovima bila je delimično odgovorna za stereotipisanje žena u komercijalnom filmu, dok se činjenica da postoji daleko veća diferencijacija muških nego ženskih uloga u istoriji filma odnosi na samu sesksističku ideologiju, i odnovnu opoziciju koja postavlja muškarca u istoriji, a ženu izvan istorije kao večnu i nepromenjivu, izuzev nekih izmena u odnosu na modu. Mit je oduvek koristio ikone, a ikona je njegova najslabija tačka. Moguće je upotrebljavati ikone pred mitologijom i protiv mitologija koje su obično povezane sa njima.

Mit, kao forma govora ili diskursa, predstavlja glavno sredstvo za korišćenje u filmu: mit prenosi i preobražava ideologiju seksizma i čini je nepredvidljivom – kada se učini vidljivom, ona ispari – i prema tome prirodnom. Taj proces izlaže stereotipisanju žena u donekle drukčijem svetlu. U komercijalnom filmu, uvek je moglo da se više manipuliše slikom žene nego u umetničkom. Mada, seksistička ideologija nije ništa manje prisutna u evropskom umetničkom filmu mada stereotipisanje ne izgleda tako direktno i očigledno, tako da sve ide više u prilog umetničkog predstavljanja žene. Žene koje trenutno vladaju Holivudom, a svaka generacija ima svoje, imaju jako malo prilike za stvarno izražavanje u okviru vladajuće seksističke ideologije; one su žene simboli i malo šta više od toga. I upravo zbog toga nestaje realistička karakterizacija žene u ženskom filmu. Osnovne su i razlike između žene u američkom i skandinavskom filmu, na primer, gde se lice američke žene provlači kroz filter radi naglasna na njenu lepotu i senzualnost, dok se u skandinavskom stavlja time akcenat na tragediju kroz koju prolazi, čime se umanjuje svaki vid njene privlačnosti.

U ženskim filmovima u kojima dominiraju muškarci žena je predstavljena onakvom kakvom je muškarci doživljavaju, tako da prava žena često bude sasvim odsutna, dok je, sa druge strane u filmu gde dominiraju žene predstavljena onakvom kakvom ona sebe želi da prikaže muškom svetu, što opet znači da je prava žena i odavde izostavljena. Jednom rečju, žena ne postoji na holivudskom filmskom platnu u realnosti. Fetištistička slika žene koja je data odnosi se samo na muški narcisizam: žena ne predstavlja sebe, već postupkom pomeranja, muški falus. Primetno je da je u današnjim ženskim filmovima, i sa ovolikim akcentom na ženu koji je stavljen, ona je sasvim i uveliko odsutna iz filma. Njen položaj karijera/dom/materinstvo/supruga/seksualnost, toliko puta ponavljen, sveo se poslednjh decenija na njenu isključivu seksualnost sa sve jasnijim oblicima dominacije i uspešne karijere na visokom položaju kao njene osnove za pomenuto. To je samo jedna od tema kojom se današnji reditelji služe ne bi li promovisali nepostojeće stanje savremene žene. Zakon verovatnoće (koji i određuje utisak realizma) u filmu je upravo odgovoran za potiskivanje slike žene kao žene i slavljenja njenog nepostojanja na štetu njene stvarnosti.

Ta poenta postaje jasnija kada pogledamo film koji se potpuno vrti oko žene i ideje ženske filmske zvezde. Čitavo svođenje računa i čitav život je sveden na zamornom suprotsavljanju muškarac-žena. Žena kao znak, onda, postaje pseudo-centar filmskog diskursa. Često poslovnom odećom muškarca pokazuje svoju filmsku dominaciju. Korišćenje te odeće je samo maskarada koja ukazuje na odsustvo muškaraca, odusustvo koje muškarac istovremeno odriče i oživljava. Slika žene samo postaje trag isključenja i potiskivanja Žene.

Sistem filmskih zvezda kao celina zavisio je od fetišizacije žene. Mnogo je truda uloženo oko sistema „zvezda“ i usredsređeno na „zvezdu“ kao žižu za lažne i otuđujuće snove. I na osnovu toga dolazi i reagovanje publike a preko njene reakcije i razvoj filmskih studija. To je posebno zanimljivo ako se pogleda ličnost glumice Angeline Jolie. Mnoge žene su preko nje otkrile verbalnu agresiju obaranja muške dominacije u filmu. Ako se bliže pogleda, postoje mnogi tragovi zamene falusa u njenoj ličnosti, koji nagoveštavaju nešto sasvim suprotno. Sam glas je u pokušaju snažnog muškog, nagoveštavajući odsustvo muškog, i uspostavlja dihotomiju muško/nemuško. Karakteristične falusne haljine sadrže elemente fetiša. Sam izgled je adrogen, izgled dečkića u razvoju/devojke. Ženski elemenat koji uvodi, slika majke, izražava muško edipovsko maštanje. Drugim rečima, na nivou nesvesnog Angelina Jolie je potpuno dosledna seksičkoj ideologiji; ona nikako ne podriva postojeće mitove o ženama već ih samo jača, pri tome sasvim brisajući stvarnu komponentu Žene na filmu. Ironija je da je ona uverena kako je stvorila sopstveni filmski lik, dok je u stvarnosti samo proizvod muškog holivudskog okruženja u kojem je ona tek samo jedna u dugom nizu holivudskim ženskih marioneta.

Pretvaranje reditelja u super zvezde dok se od filma pravi „šou“ jednog čoveka je promašena poenta filma, a ipak, u Holivudu, to stoji kao neoborivi monolit lišen normativnih aspekata. Jer filmovi sa Juliom Roberts, Angelinom Jolie, Kate Winslet, Cate Blanshet, Nicole Kidman, nisu filmovi koji nose svoje naslove, već samo novi filmovi sa Robertsovom, Jolieovom, Winsletovom, Blanshetovom, Kidmanovom. I dok god je takvih, žena u ženskom filmu kao stvarno biće neće postojati.

Podeli:



Preporucujemo

Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....