Teorem (ital. Teorema) je italijanska egzistencijalna drama iz 1968. koju je režirao Pier Paolo Pasolini. Film je alegorija bez jasne priče koji govori o tajnovitom posetiocu koji će razoriti bogatu porodicu buržoazije. Pasolini je po prvi put radio sa profesionalnim glumcima pa je kasnije proširio film u roman.
Milano. Neki novinar pita prolaznike na putu šta misle o buržoaziji. Jedan industrijski kompleks je prazan. Lucia i Paolo su bogati sredovečni par koji žive u raskošnoj vili sa ćerkom Odettom, sinom Pietrom i sluškinjom Emilijom. Jednog dana dobijaju telegramom sa obaveštenjem da će ih posetiti tajnoviti mladić. Stranac se pojavi i probudi nagone u porodici. Tokom sledećih dana ima polni odnos sa sinom, sluškinjom, ćerkom i Lucijom i sa samim Paolom. Iako ga oni mole da ostane, on nestane jednako tajnovito kao što se i pojavio. Nakon toga porodica zapada u krizu i svi se ukućani promene. Sluškinja napušta vilu i vraća se u svoje rodno mesto gde počne lebdeti iznad kuće, stvarajući religiozni događaj za stanovnike koji ju počnu smatrati sveticom. Zakopa se u zemlju, osim glave, a njene suze na tlu formiraju lokvu. Natrag u vili, Odetta je pala u komu i ostala da leži u krevetu. Lucia počinje sa autom da traži mladiće sa kojima bi imala afere, a sin je postao umetnik. Paolo biva viđen na železničkoj stanici bez odeće, potpuno go, pre nego što se pojavi negde golusred pustinje.
Priča filma je simbolična i apstraktna. Likovi se menjaju dolaskom tajnovitog stranca po ovim fazama; “zavođenje”, “priznanje” i ”transformacija”. Po nekim interpretacijama, stranac je simbol za ljubav (ili Boga) koja dolazi u živote hladnih života buržoazije. Kada stranac nestane, ukućani shvate da ima nešto više u životu od skupljanja novca i potrošačkog društva, neki ideal, i padnu u apstinensku krizu. Ukućani s vremenom izgube razum dok se sluškinja, pripadnica radničke klase, uzvisi u svetkinju. Buržoazija je izgubila smisao za život – ona razume problem pa je zapala u krizu, ali nije uspela da ga reši. S druge strane, Enzo Siciliano jednostavno pretpostavlja da Pasolini izražava svoj unutaršnji sukob zbog svoje homosekslualnosti, dok Mauriio Viano analizira da Pasolini želi predstaviti filmsku teoriju i sposobnost filma da vrši interakciju sa gledaocem. Pasolini, inače zadrti Marksista, je izjavio da stranac predstavlja “natprirodno biće”, nešto neizrecivo, a igra se i sa teorijom Sigmunda Freuda i podsvesnim.
Žanr: | drama, misterija |
Godina: | 1968 |
Reziser: | Pier Paolo Pasolini |
Scenario: | Pier Paolo Pasolini |
Uloge: | Silvana Mangano, Terence Stamp, Massimo Girotti |
Award: | 1 osvojena |
Studio: | Aetos Produzioni Cinematografiche |
Zemlja: | Italija |
Jezik: | Italijanski |
Trajanje: | 105 minuta |