•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Politički film

Politička dimenzija filma može se odrediti u dve perspektive: najpre, naglašavanjem onoga što neizbežno navodi na to da se politika prikrije, a potom i svesno iskoristiti. Jedno bez drugoga ne ide. Svaki film je politički. Film je utkan u društvo više nego slikarstvo i književnost, posebno poslednjih dvadeset godina, i nepojmljiv je izvan polisa, to jest, kompleksnog društvenog uređenja. Film je kulturni proizvod najnižeg značaja a ipak najneposrednija ideološka forma potčinjena odnosu proizvodnje i klase, a klasa koja ima na raspolaganju materijalna sredstva za proizvodnju, raspolože i sredstvima za duhovnu proizvodnju. Ako se izuzme fenomen televizije, film je duhovna proizvodnja koja igra najvažniju političku ulogu vladajuće klase. Kako?

Trebalo imati na umu da je ima i tamo gde se najmanje očekuje, na primer, u reklamama za sapun, ulošcima, deterdžentima, šamponima za kosu, ženskim čarapama ili u holivudskom poljupcu, kao puritanskoj metonimiji za koitus učesnika u jednoj etičko-seksualnoj koncepciji tipičnoj za kapitalizam, poljupcu koji uvek isljučuje istopolne osobe. Zato se u filmu uvek odražava ideološka željena realnost.

Prirodni realizam filma, pak, nastoji da nametne svoje viđenje sveta kao jedino moguće i preobrazi ideologiju u činjenicu, slučaj koji se najviše primećuje u holivudskom filmovima. U takozvanim filmovima „zađevicama“, kao što su Coke u kojima pijani studenti peru rublje. Holivud se neosetno uvlači putem poruka koja deluje umirujuće i govori o koheretnosti američkog društva. Stvar i nije tako bezazlena. Velike holivudske filmske kompanije sklapaju sve više poslovne aranžmane sa trgovačkim firmama o reklamiranju određenih proizvoda. Sve veći deo budžeta se dakle finansira. „Veliki Getsbi“ je bio poznat po tome da su ga finansirale velike kompanije sa učešćem od oko jedne milijarde starih franaka. Svaki leteći glumac proleti pored natpisa nekakve reklame.

Film više od bilo koje druge umetničke forme, baš zato što je na najpojednostavljenijem kulturološkom nivou, utiče na mišljenje, ukus, jezik, oblačenje, ponašanja i fizički izgled publike koju čini više od 60 posto ukupnog stanovništva. Tu i postoje filmovi u kojima je na odgovarajući način vidljivo prisustvo ili odsustvo politike. Na primer, jedan vestern, mjuzikl kakvih danas ima na desetine, supermen ili bilo koji drugi leteći mladić, patuljak u potrazi za nakitom, mogu najbezbolnije preći preko svega što su amerikanci učinili u Vijetnamu. Zato se i političko dejstvo filma mora posmatrati preko odnosa filma i publike koja ga gleda.

Kakva je priroda dejstva koje se se želi postići filmom? Da li je reč o pokretanju ili emocijama kod publike? Film može delovati u ovom smislu samo na publiku koju čine stručno obrazovani intelektualci, to jest, da bi dejstvo moglo da bude praktično ili intelektualno (teorijsko). Ipak, izvesno je da je političko dejstvo filma ograničeno prvenstveno zbog toga što je film kulturni proizvod čija je potrošnja neobavezna i slučajna, a pedagoško dejstvo neznatno. Mnogi intelektualci (naročito pisci) gajili su prema sedmoj umetnosti tradicionalni prezir nazvan „zabavnom robom“.

Da bi smo jednog građanina ili vojnika politizovali nije dovljan jedan, čak ni deset ili dvadeset filmova. Najneposredniji primer dejstva je film katalizator jer se odigrava pre samog kraja filma. Film će pokrenuti ili neće pokrenuti. Režiser sa svojom kamerom snima svest tako da je istovremeno i psihoanalitičar, ogranizator psihodrame a ponekada i izborni agent. Ideologija i politika u tim filmovima povezane su određenim formalnim tradicijama koje je publika navikla da smatra prirodnim; najbolji primer za to je holivudski film fikcije. Napadati ove tradicije zajedno ili pojedinačno znači napadati vladajuću ideologiju, američku i holivudsku, zapravo ono što je najskrivenije u društvu i time zadovoljiti samo jedan neznatni deo publike, uistinu, ono što se skriva nema nijednog ubedljivog argumenta. Samo zato dekonstruisati film zbog što počiva na utisku realnosti, po sebi znači demaskirati pradavni čovekov san o reprodukovanju stvarnosti, reprodukovanju samoga sebe.

Zato je razumljivo što buržoazija sve više zabranjuje režiserima ulazak u fabrike. Snimanje svim mogućim sredstvima, kao što su kamera, magnetoskop, mobilni uređaji, postaje prioritetni cilj svih revolucionarnih reditelja. Međutim, bilo bi nerazumno zatvoriti oči pred filmom indentifikacije; ako se ona produžava u filmu ili posle gledanja film predlozima za određenu akciju, on dolazi u opasnost da ostane razonoda esteta koja na pomalo izopačen način otkuca „socijalne“ damare; zapravo, ako film dopusti da gledalac zatvori oči, on ne postiće dejstvo.

U jednoj filmskoj strukturi holivudskog tipa političko nasilje ili socijalistički govor samo su lepo nezrelo ubistvo u koloru ili brbljanju koje odgađa akciju. Holivud holivudizuje ono što želi, to jest, depolitizuje ili falsifikuje politiku. U tome je karakterističan rasprostranjeni fenomen nedoslednosti reditelja koji veruju da prave antiimperijalističke filmove, a, u stvari, prave filmove koji ponavljaju anestetičke efekte buržoaskog filma. Jedini problem – uistinu beskoristan – jeste saznati kada je režiser nedosledan. Prema jačini ili slabosti, kritika bi mogla odlučiti da li je to kada reditelj govori o svome filmu ili kada ga snima. Mogu postojati i obrnuti slučajevi, da neki filmovi, koje njihovi autori smatraju nepolitičkim, sadrže elemente za anlizu ili političku akciju.

Dobro je poznato – Bergman je to pokazao u „Sramoti“ – da ničim nije tako lako manipulisati kao slikama. Izvesno je da kadrovi bombardovanja čileanske palate Moneda u kojoj se uporno zadržava predsednik Aljende na dan fašističkog puča, septembra 1973, kao i istočnonemački kratkometražni film nagrađen u Oberhauzenu (sletanje aviona, odronjavanje kamena, eksplozija...), ili zapuštena baraka crnih radnika i rasističke parole u Južnoj Africi u filmu „Poslednji grob za Dimbasu“ imaju dovoljno „znakova realnosti“ za postizanje željenog efekta. Film može učiniti da se vidi ono što se do tada moglo samo naslućivati ili da se, pak, ništa ne vidi, kao u holivudskom filmu uverenim da sebi i publici prikazuje nepojmljivo i probija granice. Međutim, pravi film može dati reč onima koji ne mogu govoriti, gde je ono što se vidi svedeno na seriju gro planova, na važne „isečke života“, ili kao u filmu „A, sutra“, Pjera Šarpentija o jednoj porodici sa periferije Oksera, ili u „Da li ću pronaći posao?“ Ketlin Šenon, o majci koja više ne pristaje da bude rob svoje dece, i to, otvoreno kaže. Istina poput, „ne volim svoje dete“ ne može naći mesta u holivudskom filmu jer se kosi sa njegovom ideologijom. Međutim, ovakvi filmovi, koji nisu slike ni pisana svedočanstva, mogu da postanu veliki makroi činjenica. Ali činjenice ne znače ništa bez tumačenja.

Režirati bez intervencija kako bi se pojavila politika: politika se, svakakao, pojavljuje, ali pritajeno, slepo i mucavo. Tu je režiserova intervencija u montaži neophodna, ukoliko je neprisutna, utoliko je film slabiji. Režirati samo ono što „pokazuje“, znači samo usvajanje vladajuće ideologije. Znači Holivud. Snimanje nekog rasističkog divljanja, narodnog zbora ili sednice parlamenta bez političkog tumačenja nije drugo do spektakl u kojem se ne interveniše. Ne samo pokazati već dokazati; dovesti emociju do lucidnosti, pomoću slike navesti na akciju. Zato i kažemo: režirati. To je politika u filmu.

Podeli:
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...