•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Kung-fu

Eliminisati ove filmove kao „smeće“ kao što su bili eliminisani italijanski vesterni, znači promašaj u bavljenju njihovim potencijalnim vrednostima, a one dosta variraju. Nisu ni svi kung-fu filmovi slični po kvalitetu.

Razumevanje kung-fu filmova zavisi od našeg prihvatanja njih kao mitova nasilja. Buce Lee je Fred Aster kung-fu filmova i na ovaj način se može i posmatrati poimanje žanra.

Na jednoj strani, kung-fu filmovi su filmovi izvedbe, veoma nalik na mjuzikle Fred Astera i Gene Kelly, mnogi čak imaju i posebnog koreografa za scene borbe. Vidimo solo tačku, glavnu tačku i igrački duo. Kao i u takvim mjuziklima, narativ filma, način koji vodi i dovodi do „tačaka“ je formalizovan. Da ovo nije samo uzaludno fantaziranje može se videti iz načina na koji su postavljene borbe i rekacija publike na njih. Borbe su često pripremane jednim uvodnim kadrom, totalom koji prikazuje pozornicu ili arenu na kojoj će se odigrati predstava. Prepreke i oružje koje će se koristiti su takođe prikazani. Publika prihvata ove borbe kao izvedbe reagujući na okretnost i gracioznost izvođača. Takođe postoji ekvivalent naklonu na kraju tačke, u obliku srednjeg ili krupnog plana protagoniste kako čeka aplauz, koji često dobija od publike.

Izvođač čak ima i pribor, poput Asterovog štapa i cilindra, pribor može da bude neki tvrdi predmet ili nunčake. Kada protagonista koristi ova oružja ona postaju deo njegove vešte izvedbe, na sličan način kao što Aster ili Kelly mogu da zavrte štap ili cilindar.

Kao lik, bruce Lee je najjasnija figura iz geta, čija veština i okretnost su isključivo u službi, ne društevnog uspeha, kao što je slučaj sa mjuziklima, već izvođenju veština da bi se zadobilo poštovanje publike i uništio neprijatelj.

Još jedna sličnost kung-fua i „igračkih“ filmova, naročito dela Freda Astera, uključuje način na koje su kung-fu scene borbe snimane. Uglavnom, prikazana je cela figura protagonoste. Što je izvođač veštiji, a Lee je najveštiji, onda više vidimo celinu izvedbe bez sadašnjih umnoženih rezova u montaži i holivudskog brzog prebacivanja na druge uglove i krupne kadrove. Naše prihvatanje mita počiva u velikoj meri na verovanju da izvođač zaista izvodi te stvari, kao što je i bio slučaj sa Leejem.

Snaga dejstva kung-fu filmova na crnačku gradsku publiku sedamdesetih bila je očigledna, kao i izbor bioskopa u kojima se prikazuje.

Statistika časopisa Variety o gledanosti u 1973. godini pokazuje da su kung-fu filmovi stalni bioskopski hitovi u bioskopima u donjim delovima grada privlačeći uglavnom crnačku publiku, kao što je bio slučaj sa bioskopom Radnik u bivšoj Jugoslaviji, koja je privlačila, uglavnom, publiku romske nacionalnosti.

Nije bilo važno što bi u praksi za sticanje veštine kung-fu junaka bilo potrebno beskrajno strpljenje i vežbanje, čak iako bi bilo moguće dostići je. Izvesno, nijedna količina vežbanja ne bi naučila mladog gledaoca da leti kao što to čine kung-fu junaci, naročito ovi leteći poslednjih godina. Ipak, identifikacija je tako snažna da mit često opstaje i u privatnom životu gledaoca. Zapanjujući je očigledan broj romskih i crnih mladića koji vežbaju pseudo kung-fu na uglovima gradskih ulica, ili odmah ispred samog bisokopa nakon odgledanog filma. (Sećam se kada je u jednom video klubu, krajem devedesetih, jedan dečkić došao i potražio „najnoviji film Bruce Leea“. Bio je vidno razočaran kada mu je devojka saopštila da je Bruce Lee već godinama mrtav). Po istom principu mladi čovek tridesetih godina nije mogao jednostavno da ustane i počne da igra po svojoj sobi ili palubi broda tako dobro kao što je činio Fred Aster.

U kung-fu filmovima postoje čak i posebni pokreti kao koraci u igri. Ovi koraci obuhvataju udarce, okrete i izbacivanje laktovima. Međutim, primarna poteškoća na koju nailaze hroničari, kritičari i poneki odrasli baveći se kung-fu filmom je što je izvedba u njima zasnovana na nasilju – uništavanju i smrti – što nije muzički izraz.

Kung-fu junak, je uvek radnik iz nižih slojeva koji nema veliki interes za društvo. Njegovi motivi su lični ili porodični, a oružje koje mu je na raspolaganju nikada nije pištolji, retko su mačevi (koji pripadaju klasi iznad njega), već, umesto toga, njegovo sopstveno telo i možda palica, motka, šipka, grubo, tupo oružje. On ima sopstveni ritual, za koji postoji nekoliko pravila i koji dozvoljava uzajamno poštovanje protivnicima.

Kung-fu prikazan u filmu je jednostavno okretna, prljava borba, koja se radikalno razlikuje od uglađenog američkog pogleda na kung-fu. U američkim filmovima, junak se suočava, licem u lice, sa neprijateljem i poštuje izvesna pravila, npr. nema udaraca ispod pojasa. Ali ovo su tradicionalna američka pravila srednje klase, koje gledalac iz geta verovatno teško prihvata kao važeća. Opstanak je stvar prljave borbe, preživljavanja, bez obzira šta se mora učiniti. Kung-fu junak, neameričkog filma, uzdiže ove principe do „umetnosti“. Postaje graciozan da bi se upustio u prljavu borbu, osnova koja je oduvek nedostajala američkom kung-fu filmu.

Kung-fu junak ne udara jednostavno protivnika u lice, on to čini graciozno i vešto. To je balet nasilja.

Još jedan važan aspekt kung-fu nasilja je što dozvoljava i malom junaku dostojanstvo. Nije potrebno biti Klint Eastwood, već to mogu da budu i mala deca iz geta. Bruce Lee i drugi, rastom i nacionalnom pripadnošću su metafore ugnjetenih. Hongkonško-kineski radnik je sigurno prezreni član društva, od Japana do Evrope, i nikada pre nije smatran „materijalom“ za junaka, posebno ne u Holivudu.

Zaplet kung-fu filmova je takođe od važnosti. Nepromenjivo, priče govore o liku iz niže klase koji se u početku uzdržava od kung-fu veštine. Pokušava da bude radnik, poštovani stanovnik geta. Prepušta drugima, obično rođacima, da vode početne borbe, jer želi da izdrži, jer se zakleo da ide putem lepog i pristojnog ponašanja.

Njegova neodlučnost iščezava kada mu je porodica napadnuta i uništena i kada uviđa da ga je uništilo to što je bio dobar radnik i uzorni građanin. Scene sa porodicom su uvek smeštene na sam početak priče i svode se na brzu razmenu osmeha, graljenja, blesavljenja između oca i dece, nežnosti između njega i supruge. Njegovu porodicu skoro uvek uništava čovek koji je poslodavac kung-fu junaka. Ako mu nije poslodavac, on je u najmanju ruku čovek dovoljno moćan da kontroliše naselje ili grad gde će se odigrati radnja. Uništenje porodice oslobađa kung-fu junaka. Sve što poseduje lik iz geta je telo, posao i porodica. On cepa košulju iako je materijalno nedovoljno obezbeđen, okusi sopstvenu krv pošto je ranjen, na licu mu se ispoljava velika patnja i nastavlja da koristi svoju veštinu da bi se probio kroz birokratske mase poltrona, što služi, pre svega, za iskazivanje junakove veštine i okretnosti.

Vrhovni nitkov lično je uvek stariji čovek, očinska figura, očevidno kao mitski Kron ili Set, a king-fu junak je očevidno mitski izdanak Zevsa ili Horusa. Ovakvi mitološki modeli takođe odražavaju univerzalne psihološke konflikte – sukob generacija, edipovsku situaciju... Očinska figura je uvek bogata – vredan simbolički protivnik geto junaka, pohotljivi, prljavi starac, koji je pri tom i veoma vešt.

Važna konvencija kung-fu filma je postavljanje konačnog sukoba sa očinskim nitkovom. Borba je druga a borci ravnopravni. Uvek je sa usporenim kadrovima. Oba borca skaču visoko, gde se i sudaraju. Kada padnu na zemlju, junak je ranjen, krvav, izmoren, ali živ. Očinska figura je poražena i mrtva.

Iz ovoga se jasno zaključuje da su kung-fu filmovi filmovi osvete zbog uništenja porodice. Kraj filma uvek bude čestim privođenjem junaka od strane policije. Sam zakon, poput onog iz američkih filmova o gangsterima iz tridesetih, skoro da ne postoji u kung-fu filmovima. Ovo nisu filmovi zakona već mita, ovde se bavi osnovnim životinim pitanjima smisla i porodice. Fantastično razrešenje za dete iz geta nije putem zakona.

Kung-fu filmovi su veoma intenzivni. Procenat vremena posvećenog borbi i sukobima parira vremenu posvećenom konkretnoj igri i pesmi u mjuziklu Freda Astera, a ipak, vreme posvećeno borbi u kung-fu fimovima je mnogo veće no u takozvanim filmovima nasilja, od gangsterskih do italijanskih vesterna, kojima se kung-fu filmovi približavaju.

Podeli:
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...