•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Mike Leigh (2011)

TB. Vaš proces rada se razlikuje od ostalih reditelja: Tražite od glumaca da sa vama krenu na dugo putovanje na kojem će provesti mesece na improvizacijama radi razvijanja njihovih likova pre nego što bilo šta započne. Zato što sa njima jedino razvijate lik ne možete im otkriti koji će lik igrati pre samog početka snimanja. Kako onda glumci nauče da vam veruju?

ML. Kao prvo, vrlo sam temeljan koga odabiram. Instinktivno nađem glumca kojem mogu da verujem. Ima toliko nesigurnih ljudi koji sebe nazivaju glumcima. Neki su veoma nepoverljivi glumci – ona vrsta koja mora da zna šta je šta i sasvim nesigurna – što može da bude prilično dobro za određenu vrstu glume. Ali ja ne mogu da radim sa takvim ljudima. Na kraju, nalazim ljude kojima neznanje šta će se desiti ne predstavlja problem.

TB. Kako otkrijete da to neće biti problem?

ML. Instinkt. Imam osećaj u vezi glumca kada ga sretnem tokom našeg prvog razgovora.

TB. Da li je to „davedesetominutni razgovor upoznavanja“ kako je nazvan u člancima i knjigama o vama?

ML. Da. Sedimo u sobi i nema nikoga osim glumca i mene. Pričamo o njegovom životu. Onda, ako osetim da odnos može da ode dalje, pozovem ih nazad i radimo nešto neko vreme. To je osnovi proces shvatanja ljudi. Glumci sa kojima ja sarađujem pokušavaju da budu samouvereni u najboljem smisli te reči. Oni nisu nadmeno samouvereni, već opušteni, hladnokrvni, prisutni, fokusirani, otvoreni, inteligentni, i imaju smisla za humor.

Moj posao, pre svega, jeste da napravim ansambl glumaca koji dolazi sa sigurnog mesta kako bi svi mogli međusobno da rade na pravljenju filma. Tako da, iskreno, poverenje nije problem. Ono što ja ne radim, kao što znate, je da bacim glumca odmah u opasnu situaciju. Glumci koje ja odaberem sede i upijaju mast jako dugo zajedno sa mnom pre nego postepenim putem dobijemo lik od kojeg krećemo. Tako da do vremena kada dođu do onog dela koji je opasan, već su proveli dosta vremena razvrstavajući stvari bez ikakvog pritiska. Niko ih ne posmatra osim mene. Pažljivi smo i temeljni. Razlog zbog kojeg moji filmovi uspevaju je zato što je svaki glumac na sceni veoma siguran. Sposobni su da polete.

TB. Ali ipak postoji osećaj opasnog u vašim filmovima. Kao scena silovanja u „Naked“ ili scena u „Life is Sweet“ u kojoj mlada Jane Horrocks razmazuje čokoladu po svom telu.

ML. Naravno. Ali radi se na tome da se stigne do tog stadijuma u kojem možete da se dotaknete tih stvari na ekranu. Zanimljivo je pitanje. Nikada me to niko nije pitao. Zaista, stvar sama o sebi vodi računa. I evo istine: Veoma, veoma retko unajmim glumca i pogrešim. Glumac jednostavno ne veruje procesu ili mene u potpunosti koliko sam ja verovao da hoće. U tom slučaju, ako je glumac nesiguran, to nema veze sa mnom ili sa procesom.

TB. U SAD glumci koje sam video spadaju u dva kampa: Imate jedne koji rade glavom. Čine se veoma obrazovnim i izuzetno inteligentnim. A postoji i ona druga sorta – emotivan, osećajan glumac koji zaista ne čita ništa i jedva da ima pojma šta se u svetu dešava, ali ipak stvori ulogu iz nekog, očito, unutrašnjeg dubljeg ili više instinktivnog mesta. Kada posmatram vaše filmovima, osetim da postoji kohezija između ta dva različita pristupa.

ML. Ne bih mogao više da se složim. Poznate su mi obe američke grupe glumaca. Tačno razumem o čemu pričate. Druga kategorija glumaca došla je kao rezultat metodološke stvari (za šta krivim Li Strasberga, ili bili kog drugog.) Pomisao da je gluma samo intuitivni odgovor na situaciju na način kako osećaš ne može biti dalji od načina koji ja tražim od svojih glumaca da rade. Sa druge strane, potpuno književno glumatanje ili cerebralno je takođe neispravno. Beskorisno mi je imati glumca sa toliko toga u glavi a ne može biti prirodan.

TB. Mislite li da engleski sistem obučavanja glumca naročito pripremi glumca da postane čovek sa kojim Vi želite da radite? Ili mislite da glumac kojeg tražite procveta u nekoj vrsti orkuženja?

ML. Malo je složenije od toga. Bilo bi pogrešno da se preskoči činjenica da ja snimim filmove u kontekstu engleskog okruženja sa glumcima iz istog socijalnog okruženja odakle sam i ja sam. Postoji nešto u celom kontekstu u kojem svi dođemo skupa što čini moj projekat uspešnim. Što se tiče glume, ja sam obučavam za glumca. Pohađao sam Royal Academy of Dramatic Art (RADA) u Londonu i započeo sam svoju karijeru u Royal Shakespeare Company (RSC). Ali obuka je bila vrlo staromodna tada. Način na koji je glumac obučavan na kraju nema nikakvog značja za moj rad. Mene zanima glumac kao umetnik.

TB. Stavljate glumca u centar vašeg procesa.

ML. Tražim od glumca da bude kreativni saradnik.

TB. Vaši pogledi na kinematografiju u SAD nije sasvim pozitivno.

ML. Kao prvo, mnogi od nas, pa i ja sa njima, odrasli smo na holivudskim filmovima – posebno, na velikim holivudskim filmovima Zlatnog Doba. Neki od mojih najomiljenijih filmova su iz Holivuda. Holivud je kinematografski spektrum. Ja imam zdrav voleti-mrzeti odnos prema Holivudu. Naravno, budu neke holivudske pare u mojim filmovima – „Topsy-Turvy“, na primer – mada ne mnogo. Važna stvar za finansiranje je da ono dođe bez čuvenog holivudskog mešanja.

TB. Lako je videti da vi ne „pakujete“, a u Holivudu sve mora da bude „upakovano.“

ML. Glavni problem je da je holivudski sistem već snimio film pre nego je reditelj snimio i jedan kadar. Za moje filmove rekli su „problem sa tvojim filmovima je da ne mogu da prođu u Državama. Ljudi ih neće shvatiti.“ Tada sam pomislio da ima istine u tome.

Onda, kada sam 1986-e po prvi put došao u Države – San Francisko IFF me je doveo i prikazao dotadašnjih mojih 6 filmova – publika me je upoznala i ispalo je da su moje predrasude o SAD publici u vezi prijama mojih filmova pogrešne. I tako, jedan od razloga zašto nastavljam da dolazim u SAD je američka publika: oni baš vole moje filmove. Čuo sam ih „Pa, ovo je fantastično. Zašto to ne možemo da imamo ovde?“ I ja pomislim, pa, ustvari, uz sve izvore koje imate ovde, možete sve da uradite.

TB: Ali im Holivud ne dozvoljava.

ML. Tačno. Druga stvar je da postoji velika tradicija nezavisnog filma u SAD-u koju potpuno poštujem. Isto, bilo bi idiotski reći da ništa dobro ne dolazi ih Holivuda, jer to nije slučaj.

TB. Došlo je do prilične migracije Britanskih reditelja u Holivud, od Sema Mendesa do Phyllida Lloyda.

ML. Toga je uvek bilo. Šta je sa Hitchockom? Britanci su uvek plivali tamo. Složena je to tema. Ja se osećam jako posvećenim britanskoj filmskoj industriji i infrastrukturi.

TB. Kako bi ste opisali filmsku industriju u VB trenutno? Neki su vrlo kritični prema njoj.

ML. Problem je što gravira prema Los Anđelesu. Sva ta nesigurnost ide do uvoženja američkog glumca koji igra ulogu koju bi trebalo u osnovi da igra Britanac.

TB. Mislite kao Renee Zellweger kao Bridget Jones?

ML. Da je samo ona! Šta je sa svim onim ljudima koji igraju Anne Boleyn? To je u sonovi idiotizam. Niko ko piše knjige nema takav problem.

Filmovi:

  • Bleak Moments (1971)
  • Hard Labour (1973)
  • The Permissive Society (BBC Second City Firsts, 10/04/1975)
  • Knock for Knock (BBC Second City Firsts, 11/21/1976)
  • Nuts in May (BBC Play for Today, 13/01/1976)
  • Abigail's Party (BBC Play for Today, 01/11/1977)
  • Kiss of Death (1977)
  • Who's Who (1978)
  • Grown-Ups (1980)
  • Home Sweet Home (1982)
  • Meantime (1983)
  • Four Days in July (BBC1, 1/29/1985)
  • The Short and Curlies (1987) - short
  • High Hopes (1988)
  • Life Is Sweet (1990)
  • A Sense of History (1992) - short
  • Naked (1993)
  • Secrets & Lies (1996)
  • Career Girls (1997)
  • Topsy-Turvy (1999)
  • All or Nothing (2002)
  • Vera Drake (2004)
  • Happy-Go-Lucky (2008)
  • Another Year (2010)

Drame:

  • The Box Play (1965)
  • My Parents Have Gone to Carlisle (1966)
  • The Last Crusade of Five Little Nuns (1966)
  • Individual Fruit Pies (1968)
  • Glum Victoria and the Lad with Specs (1969)
  • Bleak Moments (1970)
  • A Rancid Pong (1971)
  • Wholesome Glory (1973)
  • The Jaws of Death (1973)
  • Dick Whittington and His Cat (1973)
  • Babies Grow Old (1974)
  • The Silent Majority (1974)
  • Abigail's Party (1977)
  • Too Much of a Good Thing 1979; BBC radio
  • Ecstasy (1979)
  • Goose-Pimples (1981)
  • Smelling a Rat (1988)
  • Greek Tragedy (1989)
  • It's a Great Big Shame! (1993)
  • Two Thousand Years (2005)
  • Grief (2011)
Podeli:



Preporucujemo

Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....