I dalje ostajemo u duhu Halloween-a tako da predstavljamo intervju sa Georgom A. Romerom.
RC: „Nightof the Living Dead“ samtra se najuticajnijim filmom svih vremena u žanru strave i užasa.
GR: Čudo, zar ne?
RC: Postavio je standarde za filmove o zombijima. I bio je prvi „bljutav“ film, ako smem da ga tako nazovem...
GR: Ne verujem da je bio prvi, samo je prvi koji se prikazivao na veliko.
RC: Onda je prvi „bljutav“ film koji je dibio priznanje.
GR: I ako ga danas pogledate vidite koliko se toga promenilo, kako je vreme drugačije.
RC: A 1999-e godine uveden je u biblioteku Nacionalnog Filma. Jeste li bili iznenađeni?
GR: Kako da nisam! Još više me je iznenadio Muzej Moderne Umetnosti. To me je zapanjilo.
RC: Jasno, niste mogli da slutite da će se sve to dogoditi, ali jeste li imali ikakvu ideju o budućnosti filma dok ste ga snimali?
GR: Nikako. Mislim, pristupili smo mu ozbiljno. Želeli smo da unesemo gomilu metafora. Uvek sam se trudio oko nečega. Nikada nisam hteo da snimam o momku sa hokejaškom maskom koji kolje ljude. Uvek me je više od samog lika zanimala satira ispod priče.
RC: A opet, danas je sva briga usmerena ka glumcima koje će uzeti za film. Ka zvezdama.
GR: O, da. A iza toga kakve specijalne efekte će koristiti.
RC: Verujem da vas CG efekti ne zanimaju?
GR: Moram da ih koristim, ali ne samo njih radi.
RC: Da li mislite da ćete ponovo sarađivati sa Tom Savinijem?
GR: O, kako da ne. Nadam se. Ali sigurno više neće raditi na specijalnim efektima.
RC: Problem koji ja danas imam sa savremenim zombijima, poput onih iz „28 Days Later“, čak i sa rimejkom „Dawn of the Dead“, je ta potreba da budu brzi i hitri. Ti ih čini manje jezivim.
GR: O, da, slažem se.
RC: Jeste li imali ikakvog udela u rimejku?
GR: Nikakvog.
RC: Jeste li ga odgledali?
GR: Video sam ga i bolji je nego što sam očekivao. Razume se, kao akciono delo. Razlog postojanja filma sasvim je izgubljen.
RC: Da, sav podtekst je nestao.
GR: Jeste, a i mrzim brze zombije.
RC: „28 Days Later“ slobodno krade iz svakog filma koji ste snimili.
GR: Samo što oni sada nisu mrtvi već inficirani, tako?
RC: Poput „The Crazies.“ Besni. Mada postoji montaža scena u kojoj divljaju u prodavnici.
GR: Nije valjda?
RC: Jeste.
GR: Nisam ga gledao, tako da...
RC: Ja sam sinoć odgledao „Day of the Dead“ i zaprepastio se koliko toga je odatle pokradeno... valjda je to kao...
GR: Odavanje počasti. (Smeh)
RC: Pa, ako to već tako nazivate neka ostane na tome...
GR: U redu... polaskan sam. (Smeh)
RC: Ali ako ga ikada odgledate shvatićete u šta gledate.
GR: Prepoznaću nekoliko kadrova, jel tako?
RC: Sasvim sigurno. Čini mi se da je „Day of the Dead“ od svih najmanje cenjen.
GR: Upravo tako. A meni je najdraži.
RC: Skoro sam primetio da ga sve češće gledam.
GR: E jadničko... (Smeh). Ljudi su tada očekivali da bude lagan i budalast kao „Dawn of the Dead“, sa jasnijom pričom. Osamdesete su bile godine kada je film u Holivudu postajao bljutav, a mi smo se okrenuli formuli vesterna sa dobricama i nitkovima.
RC: Sada bih popričao malo o „The Crazies“ koji zaista volim.
GR: Sjajno! Ima i rimejk sada.
RC: Koja je istorija filma? Započeo je prema nekoj priči, zar ne?
GR: Jeste. Zvala se „The Mad People.“
RC: I imali sti jako mali budžet.
GR: O, da!
RC: Kako se to odrazilo na Vaš proces snimanja? I na odabir glumaca?
GR: Morali smo da dovedemo svakoga iz Njujorka. To je bila najdramatičnija razlika. Ali jednom kada smo svi u rovovima razlike nema.
RC: Najviše se pričalo o sceni smrti Lynn Lowery.
GR: Tačno.
RC: Ona je jedinstvena. Tako je tiha, posebno nakon scene kada je otac siluje i izvrši samoubistvo dok ona tokom filma lagano tone u ludilo. Kako ste je otkrili?
GR: Preko audicije. Nisam je poznavao. Bilo je to pre, kako se on beše zvao... Kanađanin...?
RC: Kronenberg? „Shivers“, to je snimili sa njim.
GR: Da, to. Mislim da je bilo pre toga. Bila je prelepa i mislim da je snimala pornografiju pre toga (Score).
RC: U prethodnim razgovorima otkrio sam da „Martin“ predstavlja jedini vašu viziju u potpunosti.
GR: Tačno tako.
RC: I dalje tako mislite?
GR: Da. „Bruiser“ je prišao blizu, ali ga niko nije shvatio. (Smeh)
RC: Meni se jako dopao, tek da znate.
GR: O, sjajno! Baš mi je drago!
RC: Da se vratimo „Martinu“...
GR: Često me pitaju zašto sam zadovoljan. Zadovoljan sam sadržajem i utiskom. Verovao sam da sam uradio OK posao sa „The Dark Half“ ali je iskustvo bilo mučno. Zato njega ne mogu da svrstam medju svoje omiljene. Imam verziju od 3 sata tog film! Nije ni približna onome što sam zamislio. Zato je sa „Martinom“ sve ispalo kako jesam zamislio i ništa nisam morao da kompromitujem što me je naročito radovalo. Oduševljen sam bio konceptom i time što mi je dopušteno da snimam onako kako sam želeo.
RC: Mnogi gledaoci tumače film različito. Neki tvrde da je bio samo poremećen klinac, drugi da je nešto više od toga. Kako ste ga Vi zamislili?
GR: Po meni, on je samo oštećen klinac. I pokušavao sam da ostanem pri tome. On je u suštini vampiroliki, ali ne u natrpirodnom smilsu. Vrlo je otvoren za to i veoma iskren.
RC: Postoji li necenzurisana verzija filma?
GR: Ne. Imali smo dužu verziju ali ona je najveća misterija mog života. Jednog dana je samo nestala.
RC: Kada montirate film uvek pratite scenu muzikom?
GR: Da.
RC: Mnogi današnji reditelji žude za Mtv estetikom, pregršt akcije, rezova sa gomilom poznatih muzičara na soundtracku, a vi ste krenuli kao reditelj reklama. U mnogim Vašim filmovima postoje brzi rezovi, ne po današnjim standardima. Kakvo je Vaše mišljenje o njihovom odnosu prema dužim kadrovima?
GR: Mislim da je moguće kombinovati ih. Međutim, ukoliko odgledate „Armagedon“ i ne znate ko je upravo umro. (Smeh) Ponekada koristim brze rezove da prikrijem nešto ili da unesem energiju. Sa druge strane treba pružiti i malo razumevanja.
RC: Kakvi ste po pitanju improvizacije?
GR: O, ja obožavam zajednički proces! Moja snimanja su veoma otvorena i svako može da kaže šta poželi. Ako si siguran u onome što radiš, prihvatićeš odgovarajuće, a odbacičeš neodgovarajuće ideje.
RC: Sa „Dawn of the Dead“ označeni ste bili sa X kategorijom, što vas je svrstalo u pornografiju.
GR: Jeste.
RC: Da li danas razmišljate o tim problemima?
GR: O, da! Složio sam se da ću snimiti film koji će dobiti oznaku R za bioskopsko prikazivanje. Međutim, danas imamo DVD i japanske bioskope koji prikazuju i tvrde verzije.
RC: Upravo izlazi „Dawn of the Dead – Ultimate Edition.“
GR: Znam. Ko je mogao da zamisli, ali jedna stvar je zabavna. Baš su se potrudili da nas sve pronađu i intervjuišu, tako da jedva čekam da to vidim.
RC: Uskoro se vraćate snimanju novog filma? (Zombie Autopsi) Pišete, ili je već napisan scenario?
GR: Završen je. Sada smo u pregovorima za dalje. Videćemo da li ćemo snimati u Kanadi ili Južnoj Africi.
RC: Južnoj Africi?
GR: Koliko para, toliko muzike. (Smeh)
RC: Pa, naravno, želim Vam puno uspeha sa tim.
GR: Hvala lepo.
Filmovi:
1968 | Night of the Living Dead | |||||
1971 | There's Always Vanilla | |||||
1973 | The Crazies | |||||
Season of the Witch | ||||||
1978 | Martin | |||||
Dawn of the Dead | ||||||
1981 | Knightriders | |||||
1982 | Creepshow | |||||
1985 | Day of the Dead | |||||
Document of the Dead | ||||||
1987 | Creepshow 2 | |||||
Drive-In Madness | ||||||
1988 | Monkey Shines | |||||
1990 | Tales from the Darkside: The Movie | |||||
Two Evil Eyes | ||||||
Night of the Living Dead | ||||||
1991 | The Silence of the Lambs | |||||
1993 | The Dark Half | |||||
2000 | Bruiser | |||||
The American Nightmare | ||||||
2004 | Dawn of the Dead | |||||
2005 | Land of the Dead | |||||
Midnight Movies: From the Margin to the Mainstream | ||||||
2008 | Diary of the Dead | |||||
Dead On: The Life and Cinema of George A. Romero | ||||||
2009 | Deadtime Stories | |||||
Survival of the Dead |